Nasilje u obitelji težak je zločin koji nosi brojne posljedice pogotovo za malu djecu. Svaka osoba ima pravo na častan i dostojanstven život, stoga svim žrtvama nasilja treba pokazati da nisu same.
U ovom članku donosim neka moja mišljenja o tome zašto neke žene ne napuštaju nasilne supružnike, partnere i slično. Isto tako, u ovaj tekst ne može stati cijeli opus razloga zašto je to tako, jer naravno to uključuje stručnjake od psihijatara, socijalnih djelatnika, epigenetičara, psihoterapeuta, rehabilitatora i drugih.
„Udala si se za njega pa moraš trpjeti“, „Mi smo učene da slušamo muževe“, „Što će ljudi reći ako odem od njega?”, „Strpi se i jezik za zube, sve će proći“, „Gdje ću po stare dane, nemam stan ni primanja“, „Možda sam ja kriva, možda sam izazvala ljubomoru“…
Ovo su samo neke od rečenica koje žene izgovaraju i njima pravdaju njihove nasilne partnere. Svjesni smo činjenice da smo patrijarhalno društvo, prema kojem je „razvod“ jako negativna stvar ili odluka, shodno tome često žena zna biti „pod lupom“ da je ona krivac što je njen supružnik/partner krivac za nasilno ponašanje.
Nasilje nije jednostavno niti kulturološki objasniti. Ono je staro koliko čovjek i društvo, no unatoč tome, usporedno s razvojem civilizacije ono se ne smanjuje i ne povlači. Tehničko tehnološkim usavršavanjem, ono se sve više razvija, do tih mjera da biva masovnije i razornije.
Nasilničko ponašanje se može okarakterizirati u nekoliko kategorija i to od: fizičkog nasilja, emocionalnog nasilja, psihičkog nasilja, itd. Uzrok nasilničkom/agresivnom ponašanju isto tako se nalazi od genetskog podrijetla, društvenog, socijalnog, emocionalnog i drugo.
Kao što je Švicarski psihijatar Karl Gustav Jung rekao da su alkoholičari „duhovni siromasi“, jednim dijelom možemo i nasilničko ponašanje pridodati sličnoj kategorizaciji. Nasilje pogađa sve žene, neovisno o socijalnom statusu kojem pripadaju, kulturi, dobi i vjeri.
Ono se može dogoditi i u bogatim i u siromašnim obiteljima. Ne postoji pravilo tko će biti žrtva, a tko nasilnik, iako se profil eventualnoga nasilnika može odrediti. U većini slučajeva radi se o osobama koje su u djetinjstvu bile zlostavljane, te su se od žrtve pretvorile u nasilnike.
Najčešći razlozi zašto žene ostaju s partnerom
Najveći postotak u nekim od istraživanja kojima su se bavila neka istraživanja su prvo da žene su ovisne financijski od svojih partnera. Znači, rano su se udale, rodile djecu, najčešće nisu bile zaposlene, ovisile su i ovise o prilogu novca što partner donese u zajedničko domaćinstvo.
Nadalje, drugi razlog su djeca, djeca su nekim ili adolescentnim godinama ili jako mala koja se razvijaju i emotivno, kognitivno, te mnogo žena se „zatvore u sobu plačući danima“ i trpeći razne vrste nasilja, ali bez da to djeca vide. Isto tako jedan od razloga je nemogućnost zbrinutog stambenog pitanja, kako se vratiti svojima ako Vas ne podržavaju?
Neke žene su uspjele skupiti hrabrosti i snage i napustiti, to jest prvo prijaviti nasilnika nadležnim institucijama, nakon toga okrenule su „novo poglavlje u životu“, osvrnule se na svoje mogućnosti i kapacitete te tako krenule u novi život, iako je ovo zaista mali postotak žena koje su ovo odlučile. Neke žene su ostavljale partnere da bi im se nakon nekog vremena vratile i one treće su razmišljale o tome da ostave partnera, ali nisu.
Žene koje pokušavaju popraviti partnera
Želja da se „popravi nasilni partner“ je prisutna u većem postotku. Ovdje glavnu ulogu igra „nada“. Nada da će nasilje prestati je važan razlog ostajanja u nasilnoj vezi ili braku.
Pošto je ovaj fenomen „nade“ i na neki način očekivan i u skladu s teorijom cikličkog nasilja, gdje se mijenja raspoloženje nasilnog partnera, nekada je boljeg, nekada je lošijeg raspoloženja, te zbog toga žena sebi ulijeva nadu da će s vremenom se situacija poboljšati.
Idealan supružnik u društvu i na radnom mjestu
Često su nasilni supružnici ti koji imaju „status u društvu“, jako su komunikativni, često ih drugi ljudi vole, idu na razna druženja, na radnom mjestu rekli biste da je dobar i korektan radni kolega ili šef. U određenim događanjima se pojavljuje sa suprugom zajedno držeći se za ručice i mnogi će reći pa oni su „idealan par“.
No, iza „besprijekornosti najčešće stoje demoni“ nitko ne može biti savršen niti jest, ali ovaj nasilni supružnik u društvu se pojavljuje u obliku „anđela“, dok pri povratku kući je u obliku „đavola“. Jedino njihove supruge i djeca znaju kako im je u toj kući.
Nasilje u obitelji težak je zločin koji nosi brojne posljedice pogotovo za malu djecu koja su u fazi razvijanja od emotivnog, psihološkog itd., jer ako su djeca svakodnevno na neki način uključena u neku od vrsta nasilja, život će im proći kroz razne traume i neće biti zajedno u fazama odrastanja sa svojim vršnjacima.
Od privatno-obiteljskoga postaje društveni fenomen, a možemo se svakodnevno sami pitati i koliko su institucije, susjedi, rodbina, prijatelji, uključeni u pomoć žrtvi nasilja.
Mi kao ljudska bića se oblikujemo već od samoga rođenja, a na što u prvome redu utječe njihova obitelj. Svaka osoba ima pravo na častan i dostojanstven život, stoga svim žrtvama nasilja treba pokazati da nisu same.
Napisala: Žana Alpeza
