Starenje često počinje puno prije prvih bora — u mislima, emocijama i navikama koje polako troše životnu snagu. Kad vitalnost počne slabjeti, tijelo to pokaže brže nego što većina ljudi očekuje.
Kad se govori o starenju, većina ljudi najprije pomisli na prehranu, manjak kretanja, loše držanje, stres i utjecaj okoline. Sve su to važni čimbenici i sasvim je jasno da mogu ubrzati trošenje organizma. Ipak, postoji još jedan sloj o kojem se rjeđe govori, a koji mnogi osjećaju vrlo konkretno u svakodnevnom životu. Riječ je o unutarnjem stanju čovjeka, njegovim mislima, emocijama, odnosu prema životu i energiji koju nosi kroz dane.
Prema Louise L. Hay, problemi povezani sa starenjem često su vezani uz društvena uvjerenja, zastarjele obrasce razmišljanja, strah od autentičnosti i odbacivanje sadašnjeg trenutka. Kada se toj slici doda iskustvo stručnjaka iz područja bioenergije, otvara se još šira perspektiva. Ubrzano starenje, prema tom pogledu, nema veze samo s godinama koje prolaze, nego i s načinom na koji čovjek živi, osjeća, reagira i troši vlastitu životnu snagu.
Ljudi koji su prošli kroz teškoće, traume i bolna iskustva često nesvjesno dopuštaju da se njihova prošlost prelije u sadašnjost. Takva unutarnja opterećenost s vremenom se može vidjeti i izvana. Gubi se lakoća u pokretu, držanje postaje teže, pogled umorniji, a lice bez one prirodne živosti koja dolazi iz unutarnje ravnoteže. Kada se potisnuti osjećaji počnu otpuštati, kod mnogih se primijeti promjena u cijelom izrazu. Koža dobiva više sjaja, tijelo djeluje otvorenije, a u očima se vraća iskra. Upravo je ta vitalnost ono što često nedostaje ljudima koji stare prije vremena.
Osoba koja je sklona negativnosti, bilo da je otvoreno pokazuje ili je potiskuje duboko u sebi, često dodatno ubrzava taj proces. S druge strane, optimističan čovjek ima mnogo veće šanse za dug, zdrav i kvalitetan život. Unutarnje stanje snažno se odražava na tijelo. Tko svakodnevno živi u grču, ljutnji, strahu i otporu, troši se brže od onoga tko zna pronaći mir, smisao i vedrinu čak i usred izazova.
Kada se govori o energetskim uzrocima starenja, stručnjaci iz ovog područja izdvajaju nekoliko obrazaca koji se možda ne vide odmah, ali s vremenom snažno djeluju na čovjekovu vitalnost.
Nespremnost na razvoj i odbijanje novoga
Jedan od važnih razloga ubrzanog starenja jest zatvorenost prema razvoju. Čovjeku je potrebno učenje, istraživanje i unutarnji pomak. Kada naučite nešto novo, aktivirate mozak, potičete stvaranje novih neuronskih veza i unosite svježinu u vlastiti život. Taj proces ne djeluje samo na razini znanja. On čovjeku vraća osjećaj smisla, pokreće interes i hrani unutarnju energiju.
Nekome će to biti novi jezik, nekome knjiga koja otvara drukčiji pogled na svijet, a nekome novi hobi ili potpuno novo zanimanje. Važno je da postoji kretanje prema naprijed. Kad čovjek stane i prestane se razvijati, počinje ubrzano tonuti u psihičku i energetsku stagnaciju. Tada se dani ponavljaju bez svježine, a unutarnja snaga polako slabi.
Nove aktivnosti često donose i motivaciju. Kada u nečemu napredujete, u Vama se prirodno budi želja za daljnjim rastom. Takav osjećaj vraća životnost, podiže raspoloženje i jača osjećaj osobne vrijednosti.
Čak i kad nešto ne ide lako, uvijek postoji mogućnost da promijenite smjer i potražite ono što Vas istinski raduje. Ono što volite i što osjećate kao svoje može postati snažan izvor energije koji usporava unutarnje propadanje.
Premalo kretanja i slaba potrošnja energije
Fizička stagnacija također ostavlja dubok trag. Tijelo je stvoreno za kretanje i zato dugotrajna pasivnost slabi i organizam i psihu. Ne traži se od svakoga intenzivan sport ni svakodnevno postizanje rezultata. Dovoljno je više hodati, više boraviti među ljudima i manje vremena provoditi zatvoren u kući bez potrebe.
Kretanje pomaže protoku energije i vraća čovjeka u prirodniji ritam. Posebno je važno onima koji žive pod stresom, nose u sebi ljutnju ili su pod stalnim pritiskom.
Hodanje, rekreacija i bilo koji oblik tjelesne aktivnosti mogu pomoći u uspostavljanju unutarnje ravnoteže. Kada se energija ne troši, ona se često pretvara u napetost, težinu i osjećaj zastoja.
Mnogi ljudi primjećuju da se nakon obične šetnje osjećaju bistrije, lakše i sabranije. Tijelo tada postaje saveznik, a ne teret. Upravo zato se i u energetskom smislu kretanje smatra važnim čimbenikom očuvanja mladosti.
Stalna žurba i gubitak dodira sa sadašnjim trenutkom
Postoje ljudi koji su neprestano u utrci. Sve mora biti brzo, odmah i bez zastoja. Brže završiti posao, brže stići, brže riješiti problem, brže se vratiti kući. Takav način življenja postupno troši čovjeka jer mu oduzima mogućnost da stvarno bude prisutan u vlastitom životu.
Kad je netko stalno u žurbi, dani mu počinju izmicati. Vrijeme kao da klizi kroz prste, a osjećaj ispunjenosti izostaje. Nervoza i stalna unutarnja napetost dodatno iscrpljuju organizam. Čovjek koji živi u tom ritmu teško se opušta, teško uživa u jednostavnim stvarima i rijetko osjeća duboki mir.
Takvo stanje ubrzava starenje jer tijelo i psiha dugo ne mogu podnositi stalnu pripravnost. Tko ne zna usporiti, promatrati, udahnuti i osjetiti trenutak, često izgubi onu finu životnu radost koja hrani i lice i tijelo i duh.
Mladost se ne čuva samo kremama i navikama, nego i sposobnošću da se život doživi, a ne samo odradi.
Nevoljkost prema novim mjestima i iskustvima
Čovjeku je potrebno otkrivanje. U njegovoj je prirodi kretanje prema novom, makar ono bilo vrlo jednostavno i dostupno. Putovanja u druge gradove i zemlje svakako obogaćuju, ali čak i ako za to nema mogućnosti, uvijek postoji prostor za male pomake u vlastitoj svakodnevici.
Dovoljno je otići u dio grada kojim rijetko prolazite, sjesti u kafić u kojem nikada niste bili, prošetati novim parkom ili obratiti pažnju na ulice, arhitekturu, drveće i detalje koje inače zaobilazite. Ljudi koji godinama vide samo relaciju posao–dom često brže stare od onih koji u svakodnevici aktivno traže novu živost.
Kad se čovjek otvara novim prizorima i iskustvima, u njemu se budi osjećaj prisutnosti. Tada svakodnevica prestaje biti jednolična, a um i duša primaju novu stimulaciju.
U energetskom smislu, svako autentično otkrivanje unosi svježinu i širi unutarnji prostor. Zatvorenost u stalno isto, iz dana u dan, može stvoriti osjećaj otupljenosti koji polako oduzima vitalnost.
Karmički problemi i težina posljedica
Prema duhovnim i energetskim učenjima, određeni ljudi kroz život nose i karmička opterećenja. Ona se mogu pokazati na različite načine. Netko stalno nailazi na teškoće u ljubavi, netko u novcu, netko osjeća zastoj na više područja odjednom, a kod nekih se to odražava kroz ubrzano starenje i narušeno zdravlje.
Takve situacije ponekad imaju veze s djelima iz prošlih života. Naravno, to nije nešto što se uvijek može jednostavno razumjeti ili brzo promijeniti. Ipak, poruka je jasna: važno je živjeti po savjesti, postupati pošteno i činiti dobra djela koliko god je moguće.
Što je čovjek iskreniji u želji da nekome olakša život, da unese dobrotu i da djeluje čisto, to više podrške može osjetiti od života, sudbine ili Svemira, kako god to netko naziva.
U tom smislu, unutarnja usklađenost i moralna čistoća nisu samo etička pitanja. One postaju i oblik zaštite vlastite energije.
Ljutnja, krivnja i tuga kao snažni unutarnji otrovi
Među najtežim stanjima koja ubrzavaju starenje ubrajaju se ljutnja, krivnja i tuga. Te emocije duboko iscrpljuju čovjeka. One slabe raspoloženje, troše živčani sustav i postupno oduzimaju životnu energiju. Ljudi koji dugo ostaju zarobljeni u ogorčenosti, žaljenju i unutarnjoj boli često brže gube snagu, vedrinu i otpornost.
Sasvim je razumljivo da svatko prolazi kroz teške faze i da nitko ne može stalno biti vedar. Problem nastaje kada takva stanja postanu trajno unutarnje okruženje. Tada tijelo i duša počinju nositi teret koji s vremenom ostavlja posljedice. Nedostatak radosti snažno pogađa čovjekovu unutarnju ravnotežu i iscrpljuje ga na svim razinama.
Zato je važno učiti radovati se malim stvarima, svjesno se vraćati jednostavnim trenucima i ne hraniti dodatno ono što nas slama. Problemi postoje i ponekad su veliki, ali čovjeku ipak ostaje mogućnost da bira na što će usmjeriti pažnju. Fokus na dobro, optimizam, zahvalnost i ohrabrujuće vijesti pomaže očuvanju unutarnje snage.
Naše zdravlje u velikoj mjeri prati način na koji mislimo. Misli utječu na raspoloženje, raspoloženje na energiju, a energija na cijelo tijelo. Zato je korisno izbjegavati ono što Vam sustavno oduzima radost i mir. Što se više udaljavate od obrazaca koji Vas iscrpljuju, to stvarate bolji prostor za vitalnost, ravnotežu i dug život u skladu sa sobom.
Očuvanje mladosti duboko je povezano s kvalitetom unutarnjeg života. Razvoj, kretanje, otvorenost prema novome, mirniji ritam, dobra djela i emocionalna higijena zajedno tvore temelj na kojem vitalnost može trajati mnogo dulje.
Kada čovjek njeguje svoju energiju, njegovo tijelo i lice to s vremenom počinju pokazivati. U tom smislu, mladost nije samo pitanje godina, već i pitanje načina na koji živite, osjećate i nosite sebe kroz život.
ATMA/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
