Je li vaš bivši partner doista potratio vaše vrijeme ili je pridonio tome tko ste danas?
Mnogi ljudi o bivšem partneru razmišljaju kao o nekome ili nečemu što im je oduzelo najbolje godine, ne shvaćajući da nas ogorčenost i gorčina drže vezanima uz bivšeg partnera puno dulje nego što bi to ikada mogla – iskrena zahvalnost.
Mnogi dolaze na konstelacijske radionice s pričama o tome koliko je njihov bivši partner bio užasan.
Ponekad njihova namjera sudjelovanjem u konstelaciji nije iskren pokušaj pomirenja ili postizanja stanja zahvalnosti i uvažavanja bivših partnera.
Umjesto toga, žele pronaći način kako ih se „riješiti”, „izbrisati” ih iz svoje prošlosti ili ih smjestiti „negdje daleko, izvan vidokruga” – što je posebno izazovno kada je bivši partner roditelj njihove djece.
Stvarnost je takva da mnogi tek trebaju prihvatiti poziv na tugovanje za izgubljenim rajem. Izbjegavajući osjetiti gubitak, često demoniziramo drugu osobu kako bismo stvorili lažni štit protiv povrijeđenosti, boli i razočaranja – pretvarajući te osjećaje u gorčinu, ogorčenost i ljutnju.
Kada ljudi dođu na radionicu s pričom o tome koliko je njihov bivši partner bio užasan, često i blago postavljam pitanje: „Dakle, koliko ste dugo birali ostati s tom užasnom osobom?”
To pitanje samo po sebi može osvijestiti donesene odluke – možda čak i odluku koja se uporno donosila gotovo svakodnevno tijekom niza godina.
Kako bismo iscijelili bilo koji odnos, moramo se suočiti sa svojim odlukama i preuzeti odgovornost za svoj udio u tome.
Osim toga, korisno je sagledati što nas je zapravo zadržalo u tom odnosu:
Je li to bio strah od samoće?
Jesmo li samo ponavljali obrazac iz svoje primarne obitelji?
Jesmo li ostali jer smo smatrali da nismo vrijedni nečeg boljeg?
Jesmo li rekli „da” samo zato što je druga strana pokazala određenu ljubav i naklonost, birajući u tom trenutku da se odreknemo razboritosti i vlastite sposobnosti odlučivanja?
Drugim riječima: „Ja ne biram; neka bira druga strana.”
Kakva je bila naša uloga u svemu tome?
To je poziv: suočiti se s vlastitim udjelom u cijeloj toj priči.
Mnogi se ljudi već u startu osjećaju nevoljeno ili bezvrijedno pa pristaju na prvu osobu koja naiđe i ponudi im tračak nade da vrijede – a u tom slučaju, pravi problem leži u okruženju iz kojeg su potekli, a ne u vezi u kojoj su se našli.
Neka od dubljih pitanja koja si valja postaviti i razmotriti uključuju:
Mogu li si dopustiti sretniju vezu nego što su je imali moji roditelji?
Jesam li očekivao/la da druga osoba ispuni idealiziranu sliku koju sam imao/la o svojoj prvoj ljubavi ili o „savršenom” roditelju?
Jesam li očekivao/la da mi partner pruži sve ono što moji roditelji nisu mogli?
Jesam li bio/la potpuno prisutan/na i slobodan/na ili sam još uvijek bio/la emocionalno vezan/na uz nekoga ili nešto drugo?
Jesam li samo ponavljao/la duboko ukorijenjen obrazac iz djetinjstva po kojem ljubav treba zaslužiti – obrazac koji je uvijek završavao tako da sam potrebe drugih stavljao/la ispred vlastitih?
Možemo doći u iskušenje da uložimo golem trud koristeći metodu konstelacija, kako bismo otkrili zašto druga strana nešto nije mogla ili htjela učiniti, umjesto da budemo spremni suočiti se sa samima sobom i istinom o vlastitim izborima, nesvjesnim vezanostima, skrivenim osjećajima i vlastitom nedostatku odgovornosti.
Tek nakon što se sa svime time suočimo, možemo se konačno okrenuti onoj ključnoj rečenici:
„Hvala ti na svemu dobrom što je bilo među nama.”
U trenutku kada odnos sagledamo kroz prizmu svjesnosti i potpunog preuzimanja odgovornosti za vlastite izbore, možemo joj sa zahvalnošću osigurati mjesto u svom srcu.
Možemo priznati da je ta veza pridonijela tome tko smo danas – i možda nas je nagradila roditeljstvom.
„Hvala ti na svemu dobrom što je bilo među nama” nije uzvišena pozicija „opraštanja”, već stav izjednačavanja: došao/la sam ovamo svojom voljom, ostao/la neko vrijeme i zahvalan/na sam na svemu što smo imali, pritom u potpunosti prihvaćajući svoj udio u onome što se među nama dogodilo.
Dio tog procesa jest i hrabrost da odtugujemo i odžalujemo izgubljeni raj te da se suočimo sa svim pokušajima obrane od tog gubitka pomoću ljutnje, gorčine i ogorčenosti kao štita.
Kada suze poteku, duša se čisti.
Utjecaj na djecu
Ovi su pomaci osobito važni kada su u priču uključena djeca. Nepravedno je da oni plaćaju cijenu našeg bijesa i ogorčenosti, a nisu tu ni da utješe naša bolna srca kad druga strana ode. Potrebno je da onaj dio njih koji pripada drugom roditelju bude prihvaćen, prepoznat, uvažen i cijenjen – a NE da im se govori: „Baš si kao tvoj otac / tvoja majka”, već:
„I tvoj je otac dobar u tome; to si naslijedio od njega.”
Kada pokušavamo izbrisati ili demonizirati drugog roditelja, nanosimo djetetu sram.
To je u potpunosti naša odgovornost – tada postajemo roditelj koji (također možda) šteti djetetu.
Zakoračiti u slobodu i stvoriti prostor za novu ljubav
Kada postoji ljubav koju ne priznajemo ili koju smo pokušali izbrisati, ona zauzima praznu stolicu u prostoru našeg odnosa. To se može doživjeti kao prisutnost, ili čak duh, s kojim se nova ljubav mora nadmetati ili pred kojim mora dokazati svoju vrijednost.
To jednostavno vodi u još jedan ciklus: odnos koji posustaje pod teretom onoga što je ostalo nezacijeljeno, neizrečeno i neviđeno.
Kada bivšim partnerima dodijelimo počasno mjesto u svojim srcima – oslobođeni tereta ljutnje, ogorčenosti ili neizrečene čežnje – stvaramo prostor za novu priliku.
To je poziv nekome novom da uđe u prostor odnosa: prostor bez duhova, prostor ispunjen zahvalnošću, poštovanjem, uvažavanjem i naklonošću.
AUTOR: Shavasti (John L. Payne)
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 10.10.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri/
I ONLINE radionice obiteljskih konstelacija 7.10., 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
