“Pretpostavimo da nas bace u ocean. Kako tamo možemo biti sretni? To nije za nas. Možemo biti dobar plivač, ali koliko dugo možemo plivati? Na kraju ćemo se umoriti i utopiti. Slično tome, mi smo po prirodi duhovni. Kako možemo biti sretni u materijalnom svijetu? To nije moguće, ali ljudi pokušavaju ostati ovdje prilagođavajući se na razne načine kako bi preživjeli. To prilagođavanje nije sreća. Ako netko doista želi sreću, mora razviti ljubav prema Bogu.”

39

Ako se nježna puzavica predanog služenja pažljivo štiti, postupno će roditi plod čiste ljubavi prema Bogu. Čista je ljubav prema Bogu ljubav bez primjesa želje za materijalnim dobrobitima, pukim filozofskim razumijevanjem ili plodonosnim rezultatima. Ona se temelji na saznanju: „Bog je velik, a ja sam Njegov sastavni djelić. Zato je Bog najviši predmet moje ljubavi.” Ta je svjesnost najviše savršenstvo života i krajnji cilj svih procesa samospoznaje. Kada dođemo do te točke spoznavši da je Bog naše jedino voljeno biće, da je On jedini predmet naše ljubavi, naš je život savršen. Kušajući taj transcendentalni odnos, osjećamo pravu sreću. Puzavica predanosti tada će biti tako dobro zaštićena da ćemo, hvatajući se za nju, moći dostići vrhovno odredište. Ako se netko uporno penje na drvo, na kraju će doći do samog vrha. Slično tome, ako dostignemo ljubav prema Bogu hvatajući se za puzavicu predanosti, bez sumnje ćemo dostići Božje transcendentalno prebivalište i osobno se družiti s Njim, kao što se ovdje družimo, licem u lice.

janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma naiti mam eti so ‘rjuna

“Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih aktivnosti po napuštanju tijela se više ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o Arđuna.” – Bhagavad-gita 4.9

Bog nije plod mašte ili nestvaran lik. Stvaran je kao i mi. Zapravo, mi se nalazimo pod utjecajem iluzije. Živimo kao da je tijelo naše pravo jastvo, iako tijelo nije stvarnost, već samo privremeno očitovanje. Usuđujemo se misliti da Bog ne postoji ili da nema oblik. Ta umna spekulacija posljedica je siromašnog znanja. Bog i Njegovo prebivalište postoje i mi možemo tamo otići, prići Mu i družiti se s Njim. To je činjenica. Duhovni je život vječno postojanje, puno znanja i blaženstva u društvu Svevišnjega Gospodina. Postoji pet glavnih odnosa s Bogom. Možete se ophoditi prema Njemu u pasivnom odnosu, ili kao sluga, kao prijatelj, kao roditelj i kao ljubavnik.

45

No sve dok posjedujemo i najmanju vezanost za materijalni svijet, moramo ostati u njemu. Bog je vrlo strog po tom pitanju. Nikome ne dopušta da uđe u Njegovo društvo ako ima i najmanju primjesu materijalnog shvaćanja života. Bhakti mora biti oslobođena materijalne zagađenosti. Nemojte misliti: „Ja sam veoma učen. Umnom špekulacijom spoznat ću Apsolutnu lstinu.” To je besmislica; možete nastaviti špekulirati, ali nikada nećete pronaći izvor svih izvora. U Brahma-samhiti je rečeno: „Osoba može špekulirati o Apsolutnoj Istini milijunima godina, ali je ipak neće otkriti.” Možemo nastaviti trunuti u materijalnom svijetu i špekulirati, ali to nije pravi proces.

Gospodin Caitanya kaže da je bhakti-yoga, predano služenje Boga najviši, savršeni nivo života. U usporedbi s njim, druge stvari za kojima ljudi žude u materijalnom svijetu mjehurići su pjene u oceanu. Ljudi obično žele nagrade i zato postaju religiozni. Kažu „ja sam hindus”, „ja sam kršćanin”, „ja sam židov”, „ja sam musliman”, „ja sam ovo, ja sam ono i zato ne mogu promijeniti svoju religiju. Ne mogu prihvatiti Boga.” To se naziva religioznost, dharma. S takvim materijalističkim, sektaškim shvaćanjem religije trunut će u materijalnom svijetu držeći se obreda i vjere. Misle da će slijeđenjem svojih religioznih načela steći materijalno blagostanje. I to je istina, ako slijede bilo koju religiju, steći će pogodnosti za materijalni život.

Zašto ljudi žele materijalno blagostanje? Da bi udovoljavali osjetilima. Misle: „Imat ću lijepu ženu. Imat ću dobru djecu. Imat ću visoki položaj. Postat ću predsjednik. Postat ću predsjednik vlade.” To je osjetilno uživanje. Kad netko razočaran shvati da ga bogatstvo i predsjednički položaj ne mogu usrećiti, kad iscijedi sav užitak iz seksa i postane potpuno frustriran, možda će uzeti LSD ili neko drugo opojno sredstvo i pokušati se stopiti s prazninom. Ali ta ludost ne može donijeti sreću. Mora prići Bogu; to je sreća. Inače, završit će u košmaru LSD-ja, tumarajući predjelima neosobnog shvaćanja praznine. Ljudi su frustrirani. Bez pravog duhovnog života moraju biti frustrirani, jer je čovjek po prirodi duhovan.

Kako itko može biti sretan bez Boga? Pretpostavimo da nas bace u ocean. Kako tamo možemo biti sretni? To nije za nas. Možemo biti dobar plivač, ali koliko dugo možemo plivati? Na kraju ćemo se umoriti i utopiti. Slično tome, mi smo po prirodi duhovni. Kako možemo biti sretni u materijalnom svijetu? To nije moguće, ali ljudi pokušavaju ostati ovdje prilagođavajući se na razne načine kako bi preživjeli. To prilagođavanje nije sreća. Ako netko doista želi sreću, mora razviti ljubav prema Bogu. To je proces.

Čista ljubav mora biti oslobođena svih primjesa plodonosnih aktivnosti umne spekulacije i materijalnih želja. Kako bi bila izgovorena Bhagavad-gita, Krišna je želio bitku na Kurukšetri; sve je On uredio. Arđuni je rekao: „Razmišljaš na vlastiti način, ali čak i ako se ne budeš borio, budi siguran da se nijedan od ovih vojnika neće vratiti kući, jer sam Ja tako uredio. Svi će ovdje poginuti. To je već uređeno.” Nitko ne može promijeniti Božju želju. Bog posjeduje dvije odlike: može zaštititi i može ubiti. Ako želi nekoga ubiti, nema te sile na svijetu koja ga može zaštititi, a ako želi zaštititi, nema te sile na svijetu koja ga može ubiti. Njegova je želja vrhovna. Zato moramo svoje želje uskladiti s Božjim. Nitko ne može zanemariti Njegove želje, jer je On Svevišnji Gospodin. Zato je naša dužnost da uskladimo svoje postupke s Božjom željom. Ne bismo trebali djelovati na vlastitu ruku i zatim izjaviti: „To činim u svjesnosti Boga.” Moramo pažljivo utvrditi da li On to želi. Takvo ovlašteno znanje prenosi Božji predstavnik.

Caitanya Mahaprabhu kaže da onaj tko doista želi ljubav prema Bogu mora slijediti proces čistog predanog služenja. Caitanya Mahaprabhu ne govori vlastite umne spekulacije. Njegove izjave potvrđuju vedski spisi kao što su Naradapancaratra i Šrimad-Bhagavatam. Te dvije knjige i Bhagavad-gita autentični su spisi namijenjeni bhaktama. Caitanya Mahaprabhu navodi stih iz Narada-pancaratre: hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate. To je definicija čistog predanog služenja. Hrsikena hrsikesa-sevanamHrsikena znači „svojim osjetilima”. Moramo zaokupiti svoja osjetila, ne samo um. Ako netko kaže: „Uvijek mislim na Boga”, to nije čisto predano služenje. Yoga meditacija znači usredotočiti um na Nad-dušu. Nad-duša je reprezentacija Boga u obliku četverorukog Narayane. Čak i Patanjali, autoritet za yogu, propisuje meditaciju na Višnua. Ali kao što ljudi izmišljaju lažne religijske procese, današnji takozvani yogiji izmišljaju vlastiti način razmišljanja o praznini.

Ali Narada-pancaratra izjavljuje hrsikena hrsikesasevanam: moramo zaokupiti ne samo um već i osjetila. Zaokupiti osjetila služenjem gospodara osjetila. Ove tri sanskrtske riječi veoma su značajne. Hrsikesa znači „gospodar osjetila“. Bhakti-yoga znači osjetilima služiti gospodara osjetila. Gospodar osjetila je Bog. Trebamo uvijek imati na umu da smo osjetila dobili jer smo željeli uživati u materijalnom svijetu. Gospodin nam je dao određena osjetila za uživanje. Svinja ima određenu vrstu tijela i osjetila, jer je željela uživati u izmetu. Slično tome, čovjek ima određenu vrstu tijela i osjetila, jer je želio uživati u nečemu drugom. Mi imamo uvjetovana osjetila s kojima uživamo u materijalnom svijetu i njih moramo pročistiti.

39

Naša su osjetila izvorna, ali sada su prekrivena materijalnim željama. Moramo se izliječiti i osloboditi takvih želja. Kad naša osjetila nisu više sklona materijalnom uživanju, to se stanje naziva čista predanost. Iz ovog stiha Narada-pancaratre možemo shvatiti da duhovna duša ima izvorna osjetila. Bez obzira na veličinu tijela u koje je ušla, duhovna duša nije bezlična; ima osjetila. Katkada možemo na knjizi vidjeti bubu. Tako je mala, manja od vrška pribadače, a ipak se kreće; ima svoja osjetila. Mala se bakterija također kreće i ima osjetila. Sva živa bića izvorno imaju osjetila. Ona se nisu razvila pod određenim materijalnim uvjetima. Prema ateističkoj teoriji, osjetila smo razvili u određenim materijalnim uvjetima; u duhovnom stanju, nemamo ni osjetila ni oblik. Međutim, sudeći po logici i razumu, to ne može biti istina. Sićušna čestica duhovne sile, čak i ako je manja od atoma, ima osjetila. Ta se osjetila očituju na iskrivljeni način, jer su prekrivena materijalnim elementima. Moramo pročistiti osjetila i tada ih možemo upotrijebiti za zadovoljavanje gospodara osjetila. Bog je gospodar i vlasnik osjetila. Mi smo Njegovi sastavni djelići i stoga su naša osjetila posuđena od Njega; ona su iznajmljena. Najbolje je upotrijebiti svoja osjetila za Njegovo osjetilno zadovoljstvo, ne za naše.

U stihu iz Bhakti-rasamrta-sindhua, Rupa Gosvami kaže: „Sve dok netko želi materijalnu dobrobit (bhukti) ili oslobođenje (mukti), mora prihvaćati te sablasne oblike.” Sve dok je maya (iluzorno shvaćanje) prisutna u srcu, kako možemo uživati u duhovnom blaženstvu čiste ljubavi prema Bogu? Drugim riječima, ako imamo materijalne želje ili čak i želju za oslobođenjem, ne možemo dostići čistu ljubav prema Bogu. Čista je predanost oslobođena svih želja – ona je služenje s ljubavlju radi samog služenja.

Na apsolutnom nivou, nema iskorištavanja. Svatko želi služiti, nitko ne želi biti služen. U transcendentalnom svijetu svi žele služiti. Vi želite služiti mene, ja želim služiti vas. To je tako divan stav. U materijalnom svijetu ja želim opljačkati vas i vi želite opljačkati mene. To je sve. Takav je materijalni svijet. Trebamo pokušati to shvatiti. U materijalnom svijetu, svi žele iskoristiti svog prijatelja, oca, majku, svakog, ali u transcendentalnom svijetu, svi žele služiti. Bog je središte svačijeg služenja i svi Ga bhakte žele služiti, kao prijatelji, sluge, roditelji ili ljubavnice. Istovremeno, Bog želi služiti njih. To je transcendentalan odnos; glavna je aktivnost služenje, premda nema potrebe za tim jer je svatko potpun. Nema gladi, nema potrebe za hranom, ali ipak svatko nudi ukusna jela. To je transcendentalni svijet.

A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

25 BHAGAVAD GITA

BHAGAVAD-GITA

Dragulj svjetske književnosti - mudrost bez granica

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Albert Einstein: “Dok čitam Bhagavad-gitu, jedino pitanje koje mi se nameće jest kako je Bog stvorio svemir. Sve ostalo, suvišno je.”

926 stranica, tvrdi uvez, 16 slika u boji

Cijena: 150 kn - Kupi ovdje

Prethodna objava12.12. Rijeka – Darshan s Paramahamsom Sri Swamijem Vishwanandom
Slijedeća objava07.12. Zagreb – Besplatno predavanje: Uvod u NLP
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.