Nedavno me jedna klijentica pitala kako znamo da nekoga volimo te da li je moguće istovremeno osjećati ljubav i strah prema partneru/ici? Ovo pitanje i razna slična potaknula su me da dublje zavirim u ovu temu.




Volim li ga ili…?

Svatko od nas doživljava i definira ljubav na svoj način. Ljubav je za svaku osobu jedinstven pojam jer svi mi imamo svoja rana iskustva sa ovim osjećajem. Na ovaj svijet dođemo sposobnosti davati i primati ljubav kao i samim svojim postojanjem biti vrijedni ljubavi. No međutim, u toku odrastanja pomalo gubimo komadić po komadić svoje cjelovitosti. Onu količinu ljubavi koju dobijemo u obitelji, naučimo očekivati u odraslom životu. Vjerujemo da je baš to ono što zaslužujemo te da je to univerzalna istina.

“Ljubav u nama se stvara dobivanjem pažnje, pozornosti, nježnosti, prihvaćanja te poštivanja cijelog našeg bića od strane naših roditelja.”

I onda jednog dana upoznamo osobu koja nam ponudi više ljubavi nego što smo prvobitno dobivali. Upravo ta prva iskustva dobivanja ljubavi određivati će kako ćete dalje reagirati na nečiju ljubav. Žena koja je imala emocionalno nedostupne roditelje ili jednog roditelja, na nečije iskreno davanje ljubavi i toplih osjećaja reagirati će nelagodno. Odnosno, nesvjesni um će joj slati poruku da to nije u redu te će tijelo u skladu s time reagirati. Takav muškarac za nju nije onaj pravi te nema ono nešto. Iako će na svjesnoj razini vjerovati da traži partnera koji će joj dati sve ono što želi, upravo će takvog, kada ga susretne, odbaciti vjerujući da to nije ljubav i “ono nešto”. Ono nešto, u slučaju ove žene, je osjećaj grča u tijelu, zbunjenosti oko osjećaja, strah, nemir te općenita nelagoda. Sve ove opisane osjećaje je davno osjećala kraj jednog ili oba roditelja te ih nesvjesno dobro upamtila. Kada se u odrasloj dobi pojavi partner koji će joj izazivati sve ovdje opisano, ona će vjerovati da je pronašla savršenog partnera kojeg kao da oduvijek poznaje. Kako je ovo gorka iluzija. Zapravo je istina da će samo ponoviti svoju priču djetinjstva u odrasloj dobi.

U ljubavnim odnosima ovo je posebno problem, ukoliko su nam iskustva iz djetinjstva izrazito bolna, neprorađena, potisnuta te obojena negativnim osjećajima. Ako se vratim na pitanje sa početka ovog teksta, tada je puno jasnije od kuda misao da se ljubav može povezati sa osjećajem straha. Ako postoji strah, tada to nije ljubav, već naučeni obrazac kakva bi ljubav trebala biti.



Svako dijete voli svoje roditelje te ih vidi u savršenom svijetlu, no ako ti isti roditelji u njemu izazivaju ponekad bolne i teške osjećaje, ono prema njima razvije ambivalentne osjećaje. To bi značilo da ih voli, ali istovremeno osjeća i strah prema njima te nemir u njihom prisutstvu. Ukoliko to nije osviješteno i prorađeno, kada odrastemo, sve to ponesemo u svoju ljubavnu vezu. Iako sam za primjer uzela ženu, ovo se jednako odnosi i na muškarce.

Ovdje se zapravo radi o tome da nas naša prošla iskustva oblikuju na način da ćemo nesvjesno težiti davnom, poznatom osjećaju, koji smo osjećali većinu vremena u djetinjstvu. Ako smo naučili da je ljubav grč u želucu, drhtanje tijela, nemir, strah, panika tada ćemo upravo takve situacije tražiti u ljubavnim vezama. A to naučimo kroz komunikaciju i obrasce ponašanja sa svojim roditeljima/primarnim skrbnicima.

Kada na svjesnoj razini ne možemo uvidjeti što se događa, tada tijelo počne vrištati na razne načine. Najčešće su to napadaji panike, nesanica, viša razina stresa i anksioznosti, mučnine, glavobolje. Ako malo zastanete, mogli bi čuti što vam tijelo želi poručiti? Kakvu nesvjesnu poruku šalje? Sve što potiskujemo i ne prihvaćamo, dolazi nam kroz tijelo.

Već u najranijoj dobi naučimo i zapamtimo kakav bi trebao biti naš imago, odnosno naš idealan partner. Najčešće se neugodno iznenadimo kako shvatimo da osoba u koju smo se na početku zaljubili ima sve osobine koje ne volimo. I tada mislimo da će biti najbolje da prekinemo tu vezu, nađemo nekog tko nam bolje odgovara te s kime se bolje razumijemo i slažemo. Ali, ako ne osvijestimo da to što tražimo nosimo u sebi, te da nije problem u partneru nego u našim ranim povredama, priča će se svaki put ponavljati.

Velika većina ljudi provede pola života pokušavajući dobiti ljubav od osoba koje im to uopće ne mogu pružiti. Nesvjesno izabiru stalno iste partnere s kojima davno naučena priča može biti ponovljena. Prvi korak je da dođete do trenutka kada shvatite da činite isto ili da se u novoj vezi opet osjećate kao i u prošloj.

“Još si to ne priznajem, no osjećam se isto kao u prethodne dvije veze.”

Da li je moguće da sami stalno privlačimo iste partnere s kojima možemo ponavljati iste obrasce? Koliko god zvučalo nevjerojatno, odgovor je potvrdan.



Priča se ponavlja sve dok se jednog dana ne “probudimo”. Moment buđenja je onaj trenutak kada shvatite da nešto ipak nije u redu. To se može dogoditi kada uvidite da se već treći put nalazite u istoj vezi, da niste sretni ili da vas svaki partner nakon određenog vremena ostavi. Ja to zovem “otvaranje unutarnjih očiju”, odnosno onog našeg dijela koji se kad tad mora probuditi te uvidjeti da više ništa neće biti kako je bilo do tada. Neko vrijeme možemo potiskivati osjećaje, gubiti kontakt sa svojim tijelom te svu vjeru polagati u svoj razum. Sve si objašnjavati sa logičke strane, no samo do tog trenutka. Jednom kada počnete biti svjesniji, stvari postaju drugačije.

Odmatajući sloj po sloj svojih potiskivanih iskustava, emocije počinju izlaziti na površinu. Osviještene emocije su energija za promjenu. Svaki klijent/ica s kojim sam radila morao je proći kroz određene faze da bi došao do svojeg dubljeg ja i do kvalitetne, trajne promjene. Ukidanjem energije nesvjesnim obrascima, oni više ne mogu utjecati na vas iz pozadine. Zanimljiva činjenica je da što bolji partner postajete, bolje partnere odabirete. Bez obzira na prošla iskustva, u odrasloj dobi svatko sam odlučuje kako će ispisati preostale stranice knjige svog života.

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach

Preuzeto s: amazonke.com

Za sva pitanja, predavanja, radionice ili savjetovanje/psihoterapiju možete me kontaktirati na mail:[email protected] ili na mob:091/935-6942.

Web stranica:http://psihoterapijasavjetovanje.com

Facebook stranica: Put Promjene – centar za osobni i poslovni razvoj

O meni: Ja sam Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach. Ujedno sam u procesu edukacije transakcijske analize te gestalt psihoterapije. Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching, održavam predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. U tome vam savjetovanje/psihoterapija može biti snažna podrška. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su mi problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.

Prethodna objava“Izgubljeni” u duhovnosti – Jeste li zamijenili most za odredište?
Slijedeća objavaSunfiber prebiotičko prirodno vlakno – Prirodno rješenje za sve probavne smetnje!
Marta Kravarščan
Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach. Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. U tome vam savjetovanje/psihoterapija može biti snažna podrška. Ovo je mjesto gdje možete reći sve što vam je „na duši“ i gdje će vas čuti bez osude, kritike ili predrasuda. U radu mi je važno da ostvarujemo pozitivne promjene onim tempom kojim je klijent spreman ići. U savjetodavnom i terapijskom radu nema prisile, tada je kontraproduktivna. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su mi problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here