„Posebno” dijete doživljava se kao ono koje obitelji donosi svjetlost, kao spasitelja od siromaštva, srama, beščašća, usamljenosti i neuspjeha. Takva djeca često ne nailaze na izazove te mogu živjeti u svijetu iluzija u kojem se njihovo ponašanje nikada ne dovodi u pitanje niti se rijetko komentira. Sve to kasnije u životu dovodi do disfunkcionalnih odnosa i pojave destruktivnog narcizma.
U današnjem društvu koje potiče individualizam i dopušta procvat kreativnosti unatoč određenim društvenim ograničenjima – uz snažnu želju da ostavimo trag u svijetu i istaknemo se u moru individualističkog samoizražavanja – ideja o tome da smo „posebni” može biti vrlo privlačna, čak i ako njezina tamna strana poprima oblik najgore vrste narcizma.
Međutim, kada smo prisiljeni preuzeti ulogu „posebnog” djeteta, to može dovesti do boli, patnje, izolacije, mržnje prema samome sebi, osjećaja bezvrijednosti i duboke usamljenosti.
Kako dolazi do toga da dijete preuzme ulogu „posebnog” djeteta?
Lako je vidjeti kako dijete može završiti u ulozi „onog posebnog” u obitelji s jednim roditeljem, no mnogi su na tu ulogu prisiljeni i unutar tradicionalne obitelji s oba roditelja.
Ovo su neki od čimbenika koji mogu utjecati na takav razvoj događaja:
– Kao dijete odrastali ste u obitelji u kojoj ste bili svjesni nesreće, depresije ili tuge jednog ili oba roditelja. Zbog toga ste razvili vedru narav u pokušaju da usrećite roditelja.
– Kao dijete postali ste svjesni da je jedan od vaših roditelja nesretan u braku te ste tu nesreću počeli kompenzirati nastojanjem da budete „savršeni” u mnogim pogledima.
– Kao dijete bili ste uključeni u povjerljive razgovore roditelja, dijelili ste i čuvali njihove tajne te dobili posebnu ulogu među braćom i sestrama.
– Postali ste svjesni da su jedan ili oba roditelja razočarani životom te ste na sebe preuzeli ispunjavanje njihovih snova (ili vam je ta uloga nametnuta).
– Jedan ili oba roditelja često su hvalili vaš fizički izgled – čak vas idealizirali kao „savršenog” partnera – čime ste ispunjavali roditeljske ideale i predodžbe o tome kakav bi savršen partner trebao biti.
– Možda posjedujete posebne talente, primjerice za glazbu, umjetnost, matematiku, znanost, dizajn itd., čime ste postali predmet i središte svih uspjeha te jedini ili glavni izvor obiteljskog ponosa.
– Vaš status „savršenog” djeteta možda je naveo jednog ili oba roditelja da vas nikada ne dovode u pitanje niti discipliniraju.
Kada smo gurnuti u ulogu „posebnog djeteta”, neizbježno tonemo u skrivene osjećaje depresije, usamljenosti i bezvrijednosti.
Kao djeca nismo sposobni zadovoljiti emocionalne ili intelektualne potrebe roditelja te stoga svakodnevno ne uspijevamo u tom zadatku, sve dok nas osjećaj neuspjeha ne preplavi.
Štoviše, kada dijete postoji kako bi zadovoljilo potrebe roditelja, ono – odnosno vi – nikada nije viđeno onakvim kakvo uistinu jest; umjesto toga, postajemo objektom koji se vrednuje isključivo prema onome što donosi obitelji.
Ukratko: Nikada nismo bili istinski viđeni, a naše potrebe nikada nisu bile zadovoljene.
Takav scenarij znači da je djetinjstvo žrtvovano radi zadovoljavanja roditeljskih potreba.
Za „posebno” dijete paralizirajuće nisko samopouzdanje ne predstavlja samo nevidljiv, težak teret; može se razviti i destruktivni narcizam jer se od djeteta zahtijeva savršenstvo. A s druge strane često se od tog djeteta nikada nije tražilo da se suoči s izazovima.
„Posebno” dijete doživljava se kao ono koje obitelji donosi svjetlost, kao spasitelja od siromaštva, srama, beščašća, usamljenosti i neuspjeha.
Takva djeca često ne nailaze na izazove te mogu živjeti u svijetu iluzija u kojem se njihovo ponašanje nikada ne dovodi u pitanje niti se rijetko komentira.
Sve to kasnije u životu dovodi do disfunkcionalnih odnosa i pojave destruktivnog narcizma.
Iscjeljivanje rane „posebnosti”
Možda ste čitali ovaj članak i pomislili: „O Bože, pa to sam ja!” Što sada?
Prvi je korak prepoznavanje situacije, a drugi shvaćanje da je s vama apsolutno sve u redu – niste loša osoba. Nezdrav odnos s vama uspostavljen je mnogo prije nego što ste toga postali svjesni, a sada živite s posljedicama.
Ovo zahtijeva hrabrost za suočavanje s dvije stvari: mržnjom prema samome sebi ili osjećajem bezvrijednosti te bijesom djeteta koje je žrtvovano kako bi ispunilo tuđi život.
Kada roditelj živi svoj život kroz dijete, postoji velika opasnost da i mi počnemo živjeti kao da se sve vrti oko nas.
Uz to spoznaju možemo početi doživljavati sami sebe kao sebične i narcisoidne osobe.
Iako to može biti točno kada promatramo određena ponašanja, to nas ne mora definirati.
Sebičnost nije urođena, ona nastaje.
Narcizam nije urođen, on nastaje, a sve što nastaje može se urušiti ili preobraziti u korisniji oblik.
Srce čezne za povezanošću, a kada započnemo proces otkrivanja onoga što doista jesmo – odvojeno od slika, snova i želja koji su nam nametnuti – tada počinjemo otkrivati i istinu vlastitog srca. Kako ona izlazi na vidjelo, osjećaj posebnosti počinje blijedjeti, a narcizam isparava.
Ovo je uistinu putovanje za HRABRE jer je vrlo primamljivo držati se vlastite posebnosti.
Ta posebnost donosi određenu korist, čak i ako na kraju vodi u osjećaj izoliranosti i usamljenosti.
Ako smo mi to „posebno” dijete, možemo se osjećati boljima od „lošeg” roditelja ili roditelja koji nas je „razočarao”, a to najčešće znači da možemo izbjeći suočavanje sa samima sobom.
Biti „poseban”, iako zahtjevno, može nam pružiti osjećaj sigurnosti u svijetu koji je često okrutan i kompetitivan.
Biti „poseban” NIJE isto što i „ljubav” – iako na nju pomalo podsjeća te ili hrani našu narcisoidnu prirodu u razvoju ili se čini kao jedina dostupna ljubav.
Ako nikada nismo okusili ljubav, iz straha ćemo se grčevito držati slatkoće svoje posebnosti – unatoč tome što nas istinski ne hrani, i što je, u konačnici, toksična.
Kada počnemo opažati sve ono što je doista prisutno ispod svih tih slojeva „posebnosti” – tada smo spremni transformirati bolan obrazac, otkrivajući više istine o tome tko smo – svoje pravo, autentično ja…
E, to je doista posebno!
AUTOR: Shavasti ( John L. Payne )
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 10.10.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri/
I ONLINE radionice obiteljskih konstelacija 7.10., 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
