Puštaš nek’ ide kako ide, prihvaćaš ljude takve kakvi jesu, ne mijenjaš nikoga, jednostavno sve to ti se samo pokaže.
Dok god postoji radost u srcu postoji razlog da se živi, ponekad okolnosti slome čovjeka da na trenutak izgubi tu radost. No, život nam servira teškoće i prepreke sve dok ne slomi otpor u nama, sve dok nas ne natjera da naučimo prihvatiti sebe kakvi jesmo, prihvatiti sve što dolazi i sve što jest.
I vidjeti i promatrati sebe, vidjeti kako se život igra s nama, promatrati kako se sve ruši, raspada, nestaje, kako nestaje naš ponos, dostojanstvo, kako nestaje sujeta, gordost, ljubomora, mržnja, nestaje otpor prema svemu.
Usput dok sve to nestaje, postepeno prihvaćamo sve, gubimo neke dijelove sebe, a neke nove otkrivamo. Kao da postajemo imuni na sve, odričemo se svega, umiremo, ali se ponovo rađamo.
Sve što smo nekad vrednovali, sada to gubi vrijednost u nama, u našim očima, sve to gubi vrijednost u našim srcima. Sad više ništa ne moram, mogu, ali i ne moram, biram raditi ono što volim, biram misliti ono što volim, biram osjećati se lijepo.
Puštaš nek’ ide kako ide, prihvaćaš ljude takve kakvi jesu, ne mijenjaš nikoga, jednostavno sve to ti se samo pokaže.
U svemu tome dobivaš nešto potpuno novo, dobivaš svjesnost i mirnoću, ta svjesnost i ta budnost daju tom miru neki poseban ton, vidiš dubinu, vidiš još mnogo toga, ali te ne dotiče.
Vidiš poglede i kroz njih misli, ne, ne pogađaju te više tuđe misli o tebi, jer vidiš da što je suština plića, tu misli postaju površne.
Neke misli postaju glasne, a neke skroz tihe, ljudi su preokupirani nepotrebnim mislima, one ih iscrpljuju do iznemoglosti. Shvatiš da si morao proći kroz sve samo da bi došao do sebe, sve to je bilo neophodno, sva ta i patnja i bol su bili dragocjeni, kroz njih si vidio što jest, a što nije.
Postaješ zahvalan, jer tek sad spoznaješ veličanstvenu Božju promisao, tek sad si bliži Bogu. Ne treba ti više ničije objašnjenje niti potvrda, sve što te zanima sve to nalaziš u sebi, naravno time se ne zatvaraš za komunikaciju, otvoren si uvijek, ali istinu u sebi prepoznaješ.
Sve više se oslanjaš na govor srca i sve više ti godi ta komunikacija, kroz tišinu kroz mir, kroz ljubav, kroz Boga.
