People photo created by freepic.diller - www.freepik.com

“Što će onda biti s djecom ako budemo i dalje uporno koristili iste metode? Moramo mijenjati metode. Djeca, zbog nepravilnog razvoja ne mogu održati pažnju, ne mogu čitati, pisati, iako su inteligentna. Također, prezaštićivanje je loše po dijete. Dijete kada prohodava treba pasti 500 puta u tri mjeseca. Mora naučiti pasti! Ako ne nauče, onda kad dođu u vrtić, zalijepe se kao daske. Jer ne znaju pasti, nisu naučili.”

atma.hr – 78




Ranko Rajović gostovao je nedavno u emisiji RTS Ordinacija, gdje je govorio o tome kako se okruženje promijenilo, što je zadatak roditelja i nastavnika danas, kako se postavljaju granice djeci i na koji se način trebamo pobrinuti da napravimo balans između onog vremena koje djeca provede ispred ekrana i u nekim fizičkim aktivnostima.

Na prvo pitanje voditeljice, kakva su djeca danas i jesu li drugačija od prethodnih generacija, doktor kaže:

“Je li okruženje danas isto? Nije, a okruženje je 100% važno. Svaka nova generacija upisanih u prvi razred malo je slabija od prethodne. Pa što će onda biti s djecom ako budemo i dalje uporno koristili iste metode? Bit će sve lošiji. Dakle, moramo mijenjati metode.”

Dr Rajović kaže da je danas motorika kod djece osjetno lošija, opće znanje također, pažnja slabija, rječnik siromašniji. To znači da je problem nastao prije škole. I za to ne možemo kriviti samo roditelje jer je veliki problem i okruženje. Onda dolazi novi problem, a to je škola. Djeca, zbog nepravilnog razvoja ne mogu održati pažnju, ne mogu čitati, pisati, iako su inteligentna.

atma.hr – 39

O manipulaciji i granicama

“Dijete kad je sretno i mi smo. I tu je prostor za manipulaciju. Što je dijete starije više kontrolira roditelje ako nisu postavljene granice. Tu dolazimo do problema mobilnog telefona. Vojska roditelja ne zna što će s djecom.

Djetetu je teško postaviti granice pa oni idu do toga da se bude noću da igraju igrice. Dijete kad igra igricu dobiva endorfin u više navrata i postaje ovisno. Endorfinski stimulansi su morfijski, to je kao droga,” upozorava doktor Rajović.

Govoreći o majkama koje neumorno paze da dijete dok prohodava ni slučajno ne padne, doktor kaže da je to velika greška.

“Dijete kada prohodava treba pasti 500 puta u tri mjeseca. Pa mora naučiti pasti! Na jednu ruku, na drugu, na obje… ako ne nauče, onda kad dođu u vrtić, zalijepe se kao daske. Jer ne znaju pasti, nisu naučili. Roditelji moraju shvatiti, zaštićivanje je dobro, prezaštićivanje je loše po dijete. Dobar primjer je instinkt koji majke imaju.

One kada uzmu svoju bebu one je nose tako što je okrenu ka sebi i prislone na grudi. To je majčinski instinkt. A kad tata tako nosi bebu? Samo kad mama gleda. Tata je prebacuje iz jedne u drugu ruku, igra se s njom, vrti je i tako aktivira vrlo važna područja u mozgu. Pustite tate da rade ono što je njihovo,” kaže doktor, koji je neuroendokrinolog i osnivač NTC programa učenja.

atma.hr – 77





Kako se gradi autoritet

Doktor Rajović tvrdi ono što svi mahom već znamo, a to je da dijete mora imati granicu.

Moj sin Danilo je za 5. rođendan dobio neku video-igricu i pošto ja nisam baš za to, pitao sam rodicu koja je to kupila – zašto? Ona mi kaže: Pa Ranko nemoj biti primitivan, svi to imaju, kako će se igrati s drugom djecom ako ne zna ništa o tome? Pa vi vidite gdje je tu logika, kad on tu igricu igra sam.”

Doktor kaže da je odlučio sinu dozvoliti da igra pola sata dnevno, ali je to ubrzo počelo izmicati kontroli.

“Pokušao sam mu objasniti da neće imati dobru akomodaciju oka, da će imati problem s pažnjom kad krene u školu, neće moći čitati duže od 15 minuta i da se to zove disleksija, on me je pustio da završim i pitao: ‘Je l’ mogu sad igrati?’. Ja vidim da ne vrijedi.

Dobro, kažem, pošto si me prevario par puta, sad ću ti uzeti ovo dok se ne dogovorimo. ‘Tata, vrati, dogovorit ćemo se.’ Pitam ga ja onda:

‘U redu, hoćeš li igrati ovo jednom ili dva puta tjedno?’

‘A ne, ja hoću svaki dan.’

‘Jednom ili dva puta tjedno? Ako se ne dogovorimo uzeću ti. Imaš 10 sekundi. 10, 9, 8…’

‘Dva puta.’

Onda smo dogovorili, po istom principu, da to bude pola sata, ponedjeljak i četvrtak. Potpisali smo ugovor, koji sam fotografirao.

atma.hr – 78




Već sutra je on prevario. Uzeo sam mu telefon, plakao je raznim vrstama plača. Sljedeći put kad je prevario, plakao je sat vremena. Treći put nije ni plakao. Shvatio je da postoji granica i da kad je prijeđe – nema nazad. To je mudrost roditeljstva, postavljanje granica. Roditelji se moraju educirati, čitati, da vide što je novo da bi se naučili na pravi način postaviti”, tvrdi doktor Rajović.

Nije problem da dijete gleda pola sata u ekran pa da poslije toga ode pola sata ili sat van da se istrči i to nekako nadoknadi. Problem je ako nema kretanja, već se sve svodi na gledanje u ekran, glavna je poruka koju doktor želi poslati roditeljima.

Na pitanje kada je u redu dati djetetu uređaj, doktor Rajović kaže da on prije škole nikako ne bi davao djeci telefone u ruke, iako zna da je nemoguće.

“Dijete ima dosadu kao faktor razvoja. Kad mu je dosadno ono mora misliti, smišljati, koristiti igračke za zabavu. Kad mu uključite crtani, ono ne mora ništa raditi, riješen je problem dosade. Djetetu se to sviđa, hoće sve probleme rješavati tako, odmah i sad. Kao što crtani rješava problem dosade odmah i sad.”

Govoreći dalje o važnosti pokreta kod djece on dodaje da su najvažniji predmeti do 12. godine tjelesni, glazbeni i likovni. Glavna aktivnost je kretanje, a mozak se razvija u pokretu, zato je posao djeteta da se kreće. Ako se dijete ne može kretati unazad, ono sutra neće razumjeti matematiku u minusu. Djeca trebaju biti od jutra do mraka u pokretu. To im omogućava razvoj. Park, igrališta. Što im više otežamo pokrete, ono se bolje razvija. Šetnja po parku, pentranje, to je ono što im treba.

atma.hr – 39

“Ja sam svjestan da ne može baš svaki dan u školi biti tjelesni, ali postoje načini da djeci osiguramo kvalitetan razvoj i na redovnoj nastavi. Na primjer, neki učitelji s kojima ja radim, uzeli su laštik, povezali klupe njime, tamo gdje djeca prolaze i okačili zvončiće. Onda, kad dijete ide na ploču, prolazi tuda, preskačući prepreke i u rikverc ide nazad. Cilj je da zvonce ne zazvoni. Tako se može nadoknaditi taj nedostatak kretanja.”

“Uroš Petrović je na jednoj radionici osmislio zagonetku: U kakvoj su vezi albatros i broj 40? Nitko ne zna, ali kreće pogađanje:

Raspon krila, ima 40 cm? – Odlično zapažanje, ali nije, nego 35.

Toliko godina živi? – Aha, dobro razmišljaš, on živi na moru, zdravo se hrani i dugo živi. Čak 80 godina.

Toliko dana leži na jajima? – Super ideja, a zato što je velika ptica, dugo leži, i to 60 dana. Kokoš je manja, ona leži 21 dan, a albatros 60.

Tako se uči. Svaki put kad daju odgovor ja ih ohrabrim time da dobro razmišljaju, ali onda kad shvate da odgovor nije točan osjete ono uzbuđenje kao kad otvarate poklon, a ne znate što je unutra pa jedva čekate to otkriti. Tako dobivene informacije djeca pamte, tako se uči. Ne daje mu se informacija na pladnju kao u školi. Važan je put do znanja.

Kad sam ih poslije pitao koliki je raspon krila, koliko leži albatros na jajima, svi su u glas odgovarali. Inače, albatros može letjeti 40 kilometara na sat.”

atma.hr – 77





Sve što dijete kaže, svaki odgovor koji da, treba se ohrabriti. Kada pogrešno odgovori, ne morate ni reći da je to netočno, dovoljno je da prevrnete očima da se dijete obeshrabri. Dijete treba učiti da misli, tvrdi doktor Rajović.

“Roditelji kad imaju malu djecu kupe one zaštite za utičnice. Čemu ste vi naučili dijete? Pa otići će kod bake i djeda, kod tetke, tamo neće biti zaštita. Dijete treba učiti odmah uzročno-posljedičnoj vezi. Ako krene gurati prste, bolje je da ga odmah pecnete po prstićima, da shvati da ako bude dirao utičnicu, da će to biti neugodno, savjetuje ovaj stručnjak za dječji razvoj.

Govoreći o tome za koja zanimanja spremamo djecu danas, doktor Rajović podsjeća na to da, od 10 zanimanja koja su danas najtraženija, devet ih nije postojalo prije 10 godina. To znači da mi danas djecu pripremamo za zanimanja koja još ne postoje!

“Što vam to govori? Pa da naš prvi cilj treba biti da djecu naučimo da misle.”

stil.kurir/zelenaučionica.com


Friedrich Klammrodt: Prehrana i poremećaji u ponašanju

Neusredotočenost, agresivnost, hiperaktivnost

U ovoj knjizi njemački autor, pedagog i učitelj, Friedrich Klammrodt, otkriva šokantan utjecaj prehrane na djecu i njihovo ponašanje.

Ako ste zabrinuti učitelj, pedagog ili roditelj nemirnih mališana koje muče poremećaji pažnje, agresivnost i niz drugih tegoba ili želite prevenirati moguće štetne posljedice koje nepravilna prehrana ima na vas i vašu djecu ovo je knjiga koja će vam otvoriti oči i ponuditi praktične, jasne i vrlo konkretne savjete i preporuke.

240 stranica/format: 15,5 x 23 cm

Cijena: 145 kn – Kupi ovdje
POVEZANI TEKSTOVI

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.