Bhagavad-gita 2.23
nainaḿ chindanti śastrāni
nainaḿ dahati pāvakah
na cainaḿ kledayanty āpo
na śosayati mārutah
“Nikakvo oružje ne može dušu sasjeći. Vatra je ne može spaliti, voda navlažiti, a vjetar isušiti.”
Ni jedna vrsta oružja – mačevi, vatreno oružje, kišno oružje, tornado oružje, itd. – ne može ubiti duhovnu dušu. Izgleda da je pored suvremenog vatrenog oružja postojalo mnogo vrsta oružja napravljenog od zemlje, vode, zraka, etera, itd. Čak se i atomsko oružje suvremenog doba ubraja u vatreno oružje, ali ranije je postojalo oružje napravljeno od raznih vrsta materijalnih elemenata. Protiv vatrenog oružja se koristilo vodeno oružje, koje je danas nepoznato suvremenoj znanosti. Tornado oružje je također nepoznato suvremenoj znanosti. Usprkos tome, duša se nikada ne može sasjeći na komadiće ili uništiti bilo kojom količinom oružja, bez obzira na znanstvene pronalaske.
Mayavadiji ne mogu objasniti kako je osobena duša nastala jednostavno uslijed neznanja i stoga postala prekrivena iluzornom energijom. Niti je ikada bilo moguće odsjeći osobene duše od izvorne Vrhovne Duše. Osobne duše su vječno odvojeni djelići Vrhovne Duše. Pošto su vječno (sanatana) atomske osobne duše, sklone su tome da budu prekrivene iluzornom energijom i tako ostave društvo Svevišnjeg Gospodina, kao što su iskre vatre, iako su kvalitativno jednake vatri, sklone tome da se ugase kada izađu iz vatre. Živa bića su opisana u Varaha Purani kao odvojeni djelići i čestice Svevišnjeg. Prema Bhagavad-giti, ona su to vječno. Živo biće ostaje odvojena osoba, čak i nakon što se oslobodi iluzije, kao što možemo jasno vidjeti iz učenja koja je Gospodin prenio Arjuni. Arjuna je postao oslobođen zahvaljujući znanju koje je primio od Krišne, ali nikada nije postao istovjetan sa Krišnom.
Bhagavad-gita 2.21
vedāvināśinaḿ nityaḿ
ya enam ajam avyayam
kathaḿ sa purusah pārtha
kaḿ ghātayati hanti kam
O Partha, kako osoba koja zna da je duša neuništiva, vječna, nerođena i nepromjenjiva može ikoga ubiti ili ikoga navesti na ubijanje?
Sve se može pravilno iskoristiti. Čovjek koji je utemeljen u potpunom znanju zna kako i gdje će pravilno iskoristi određenu stvar. Nasilje se također može iskoristiti, a na osobi koja posjeduje znanje je da odluči o njegovoj primjeni. Iako sudac dodjeljuje smrtnu kaznu osobi okrivljenoj za ubojstvo, ne može se kriviti, jer naređuje da se izvrši nasilje nad drugom osobom prema odredbama zakona. U Manu-samhiti, zakoniku čovječanstva, nalaže se da ubojicu treba osuditi na smrt tako da u sljedećem životu ne mora ispaštati za veliki grijeh koji je počinio. Tako ubojica, koga kralj kazni vješanjem, u stvari stječe dobrobit. Slično tome, kada Krišna nekome naredi da se bori, moramo zaključiti da je takvo nasilje namijenjeno ostvarivanju najviše pravde. Arjuna bi stoga trebao izvršiti naredbu, znajući dobro da takvo nasilje počinjeno u borbi za Krišnu uopće nije nasilje, jer čovjek, ili duša, nikada ne može biti ubijen. Zbog toga je takozvano nasilje kojim se štiti pravda dozvoljeno. Kirurg ne vrši operaciju da bi ubio pacijenta, već da bi ga izliječio. Borba koju je Arjuna trebao prihvatiti po uputstvu Krišne je bila borba sa punim znanjem; stoga nije mogla uzrokovati grešnu posljedicu.
Bhagavad-gita Kakva Jest
Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”
926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn
Kupite ovdje