Sloboda, onako kako je shvaća i po tom shvaćanju živi suvremeni čovjek, nije ništo drugo do obična razuzdanost i raspojasanost.
Po jednoj od definicija slobode, sloboda je pravo pojedinca na mišljenje, izražavanje i djelovanje, sve dok svojom slobodom ne ugrožava drugoga. Sama definicija kaže da je neprihvatljivo ugroziti pravo drugog na mišljenje, izražavanje i djelovanje. Kada bi se ova definicija prelivala s jednog na drugog čovjeka, zatvorio bi se krug sretnog života na Zemlji.
Ali većina ljudi misli, izražava se i radi samo po prvom dijelu definicije, u drugom dijelu, na scenu stupa – razuzdanost.
U svojoj suštini, čovjek je slobodan od nečega, ukoliko mu to nešto više ni u kom obliku ne treba, bilo kao želja ili kao potreba. Čovjek se u svojoj osnovi, kada zadovolji potrebe, ne može zaustaviti i prelazi na zadovoljenje želja. I opet se neće zaustaviti, jer po svojoj prirodi, želje su nepresušne. Potreba i želja su dva različita kako semantička tako i životna pojma. Sve što u čovjeku izaziva potrebu bilo koje vrste on nije slobodan od toga. O željama da ne govorimo.
Čovjek nije slobodan od hrane, mora jesti da bi preživio, nije slobodan od vode – mora piti i oprati se, ukoliko je član bilo koje i bilo kolike društvene zajednice, grupe, nije slobodan od nje jer su mu potrebna cjelokupna infrastruktura te zajednice, grupe, uključujući putove, obrazovanje, liječenje, rad intelektualni i manualni…. Svaki čovjek za svoj životni i radni vijek, nije mogao napraviti više od jednog kilometra puta. Znači sve druge kilometre po kojima pređe, prelazi po putevima koje je napravio neko drugi, što opet znači da zavisi od drugih. Čovjek kada stupa u bilo koji interaktivni odnos, sa bilo kim ili bilo čim, on mora uključiti “slobodan protok” slobode, od sebe i ka sebi. Svi soliraju, ali bi svi da ih tuđi orkestar podržava. Koliko god bilo malo ili puno ono što uživamo od društvene zajednice, bar toliko malo joj moramo i dati. Jedino od čega se čovjek po svoj prilici oslobodio, jeste da se oslobodio odgovornosti i prema sebi i prema drugom.
Da bi koliko toliko svi mogli uživati u slobodi, moraju postojati određene norme, pravila i zakoni, kojih bi se svi trebali pridržavati. Sve dok čovjek ne evoluira na veći nivo svjesnosti, ovih pravila se moramo pridržavati. Nevolja je što svaki pojedinac, ne evoluira istom brzinom i intenzitetom usljed čega su neminovne fizičke i intelektualne društvene turbulencije. A kada jednog dana evoluiraju svi, onda će opet nastati problem. Ako čovjek evoluira na viši nivo svijesti, gdje sa aspekta te nove svijesti nikome pa ni sebi neće biti u stanju nanijeti bilo kakvo zlo, onda mu neće biti potrebni ni pravila ni norme ni zakoni nametnuti od bilo kojeg oblika društvene zajednice, što znači da nema potrebe za društvom, državom ovakvu kakvu je poznajemo danas, ali to je već neka druga tema.
Svi smo mi slobodni, ali naša sloboda ima i svoju cijenu. Cijena je u prihvaćanju potpune odgovornosti za sebe i svoj život, kao i za sve one i ono sa čime dođemo u interakciju. A odgovornost znači od-govor, govor od tebe na situaciju u kojoj se nađeš. Za adekvatan od-govor uvijek je potreban određeni nivo svijesti i svjesnosti. U protivnom ovakvo shvaćanje slobode koje danas gledamo i svakodnevno svjedočimo, je obična razuzdanost i raspojasanost jer u sebe ne uključuje samo-od-govornost, od-govornost i svijest.
Mi smo se oslobodili od drugih, fizičkog ropstva već odavno nema ili se bar tako ponašamo, ali smo ostali robovi svog vlastitog unutrašnjeg kaosa i nereda kojeg iznosima iz sebe u društvo čiji smo članovi. Istina je da živimo u društvu u kome se u većoj mjeri ostvarila fizička sloboda, ali do intelektualne i duhovne slobode, gledano u dubinu, a ne u širinu, sačekati ćemo još. Bilo čiji ili bilo kakav iole vrijedan intelektualni rad, ukoliko se ne uklapa u tuđa usvojena mišljenja, općeprihvaćena uvjerenja i stavove neće biti prihvaćen, ma koliko bio napredan i progresivan, jer vitalno ugrožava one koji malo znaju, malo mogu i još manje misle i žele. Nego će, naprotiv, takav svrsishodan i smislen rad, biti osporen i omalovažavan, jer ugrožava niži, prevladavajući nivo kolektivne svijesti i njen opstanak. Psihologija mase. (Kako je rekao Đuro u popularnoj predstavi Audicija: “Neko me iz mase..”)
Neposredno nakon ruske revolucije, jedna gospođa je hodala sredinom prometne ulice u Moskvi. Zaustavio je policajac i rekao joj da to nije u redu i da ne može hodati sredinom ulice, jer ugrožava i sebe i druge. Žena mu je odgovorila:“ Ali sada smo slobodni, možemo raditi što želimo, za to smo se borili, zar ne?!“.
Hrabrost je biti ono što jesi – samo što će ti život dodijeliti ili Oskara ili Zlatnu malinu. Na životnom putu može se biti ili zgažena mrlja ili putokaz, opet je do slobode – slobode osobnog izbora. Doduše, ponekad i putokazu putnici pokažu određeni prst, ali to već nije do putokaza nego do uvjeta na putu na koje putokaz ukazuje.
Sloboda onako kako je podrazumijeva većina čovječanstva danas, može se uživati negdje u divljini prirode, ali i tada će se morati potčiniti njenim zakonitostima. Ili se možda obrnuo proces? Gdje li je uistinu divljina?
Kara Kardaš
66 SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
B. A. Brennan: SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
Moj iscjeliteljski put i napredni koncepti iscjeljivanja
Barbara Ann Brennan jedna je od najutjecajnijih iscjelitelja i duhovnih učitelja 21. stoljeća. Svojevremeno fizičarka u NASA-i, Barbara je stekla diplomu iz filozofije i teologije, kao i iz fizike.
U knjizi otkrijte prirodu stvaralačkog procesa u odnosu na sustav ljudske energetske svijest, na koji način sami stvaramo blokade u energetskom polju; kako izgledaju blokade i kako uzrokuju poremećaje u našem životu; proces uklanjanja blokada i oslobađanja našeg stvaralačkog potencijala, kako razviti i upotrebljavati visokoosjetilnu percepciju i njena ulogu u uklanjanju blokada u našem energetskom polju, priroda svijeta stvarnosti četvrte razine i njegova ključnu ulogu u stvaralačkom procesu, povezanost svijeta četvrte razine s iscjeljivanjem odnosa i neraskidivih veza koje su osnova tih odnosa.
