Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana: Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
Studio Hara – Početna | Facebook
Nalazimo se u mjesecu lipnju kada se na dan 21., prvi dan ljeta, obilježava Međunarodni dan joge te je ujedno cijeli mjesec obilježen prigodnim događanjima.
Često pišem o raznim temama iz područja duhovnosti, pogotovo o radu s iscjeljivanjem, pa ipak o jogi kao disciplini rijetko, iako sam sama u ulozi učitelja već više od pet godina, a joga me prati od tinejdžerskih godina kada sam imala potrebu za vlastitom praksom koju sam najprije učila sama kroz knjige i metodom pokušaja i promašaja. U mjestu u kojem živim tada nije bilo toliko joga studija kao što ih ima danas, a Internet na kojem danas zaista sve možete pronaći, bio je tek u povojima.
Najveći razlog zašto se ustručavam pisati o jogi je taj da su znanje i učenje toliko bogati da bi mi trebao još koji život naučavanja da bih mogla reći – sada sam zaista stručnjak.
Ono o čemu zaista mogu pisati i podijeliti s drugima je – iskustvo joge.
Za one koji ne znaju, joga u jednostavnom prijevodu sa sanskrta znači jedinstvo.
Kada vodim sat, ja sam voditelj kojeg polaznici sata slušaju slijedeći moje upute. To je ono što je izvanjsko, vidljivo očima.
Kada polaznici slijede mene, na unutarnjoj razini, energetski se usklađuju sa mnom kao voditeljem sata. Moje stanje duha odražava se na njihovom. Moja sposobnost da se dotaknem vlastite unutarnje tišine, stanja mira, protoka, kao i mogućnosti da se uskladim sa sebstvom, utječu na prisutne. Isto je kada je riječ o praksi asana, vođenih meditacija ili krija, pranajama.
Za to čak postoji i termin; „entrainment“ ili sinkronizacija. Riječ je o imitiranju vibracije. Kada učenici na satu slijede učitelja, oni pristaju slijediti njegovu vibraciju. Stoga je neizmjerno važna osobna praksa učitelja. Koliko je učitelj sam u sebi posložen, kao i prakticira li učitelj jogu kao stil života odnosno živi li njene principe van shale, prostora u kojem se vježba, osnova je onog dobrog osjećaja koji učenici mogu primiti nakon sata provedenog s određenim učiteljem. Kada je stanje suprotno tome, to će učenici i primijetiti, ako ne svjesno, onda na energetskoj, suptilnoj razini.
Učitelj je taj koji je dopustio da Shakti, životna sila, proteče njegovim tijelom i da djeluje kroz njega. Tada je životna energija ta koja vodi sat, a učitelj je u stanju dopuštanja. Učitelj postaje alat te univerzalne životne sile kojim djeluje na ostale koji su s njime prisutni.
Kako se učitelj dovodi u stanje kojim dopušta Shakti da poteče njegovim tijelom?
Osvještavanjem i aktivacijom dijelova sebe, od fizičke razine do duhovne. Joga govori o koshama, slojevima našeg postojanja. Praksom joge postepeno razotkrivamo i osvještavamo te slojeve unutar nas. Počinjemo s fizičkim tijelom pa nastavljamo s energetskim omotačem, mentalnim slojem, razumskim i završavamo sa slojem potpunog blaženstva. Ti slojevi nisu izvan nas. Svi su unutar nas, našeg cjelokupnog bivanja, ali kad mi nismo budni, ni ti slojevi nisu budni. Kada se počinjemo buditi, počevši od nižih razina, dajemo signal višoj razini da „zakorači“ prema nama, jer naše više razine (u pravilu) ne mogu ući u tijelo kada tijelo nije za to spremno. U protivnom, to bi tijelu moglo nanijeti veliku štetu. Riječ je o onome o čemu se govori kao o utjelovljenju. Potpunom spuštanju duha u fizičko tijelo. Stapanju.
Vratimo se iskustvu.
Počinje sat.
Stojim na matu u položaju tadasane. Dlanovi su mi sklopljeni ispred srca, kao u molitvi, u anjali mudri. Dotičem centar svog prsnog koša bridovima palčeva.
Osjećam svoje tijelo. Od nožnih prstiju, tabana, do vrha glave.
Prisutna sam. Tu sam. Nisam negdje drugdje.
Moje tijelo je takvo kakvo jest, zajedno sa svim savršenostima i nesavršenostima, dobrim i lošim stranama, voljenim i nevoljenim dijelovima, ali ono je moj hram i donosim odluku biti s njime, biti u svom tijelu, bez osude.
Udišem, i svjesna sam da udišem.
Izdišem, i svjesna sam da izdišem.
Osjećam protok daha kroz moje tijelo. Dišem cijelim tijelom.
Osjećam val koji protok daha pravi kroz tijelo. Osjećam kako dah u meni otvara prostor u kojem moje tijelo ne ispunjava samo zrak koji udišem, već moje tijelo ispunjava životna energija, prana i cijelo moje tijelo titra. Sve stanice mog tijela titraju životnom snagom i ista ta snaga se prelijeva kroz mene.
Unutarnjim bridom dlana kojim dodirujem prsni koš osjećam dizanje i spuštanje grudi, pulsiranje mojeg srca i aktivaciju mojeg srčanog centra, pomicanje dijafragme. Osjećam kao da se taj prostor iz mene rastvara i širi. Ukoliko skrenem pažnju na srce, sada mogu „disati“ i kroz srce.
Tu sam, sada sam centrirana.
Sve u meni titra životom. Pulsiram i prepuštam se.
Ja sam protok. Ja sam život i ja sam jedno sa životom. Ja sam radost koju donosi život i sloboda kretanja. Ja sam mir.
Udišem. Podižem ruke iznad glave.
Pokret slijedi dah. Stapam se s pokretom i dahom.
Ono što sam ja, slijedi pokret.
Joga je nešto sasvim osobno i njome kroz sebe slavim ono što sam ja: ovo tijelo, duh i inteligencija.
