Art: Cameron Gray / ParableVisions.com

Svatko je u ovome svijetu rođen u mraku ili neznanju. Zapravo, mrak je priroda ovog materijalnog svijeta. Može biti osvijetljen suncem, mjesecom, vatrom ili elektricitetom, ali njegova priroda je mračna. To je znanstvena činjenica. Prema tome, – od Brahme, vrhovne osobe smještene na najvišoj planeti ovog univerzuma, pa sve do mrava – svatko je rođen u tami neznanja. A vedsko uputstvo glasi: tamasi ma jyotir gama – “Nemoj ostati u mraku, izađi na svijetlo.”

No, za to nam je neophodan duhovni učitelj. Dužnost je duhovnog učitelja otvoriti oči osobi u mraku pomoću baklje znanja te ona stoga treba odati svoje poštovanje takvom duhovnom učitelju.

om ajnana-timirandhasya jnananjana-salakaya
caksur unmilitam yena tasmai sri-gurave namah

“Odajem svoje ponizno poštovanje svom duhovnom učitelju, koji je bakljom znanja otvorio moje oči zaslijepljene tamom neznanja.”

Ljude ne treba držati u tami nego ih treba dovesti na svijetlo. Stoga u svakom ljudskom društvu postoji neka religiozna institucija. Koja je svrha hinduizma, muslimanstva, kršćanstva ili budizma? Njihova svrha je dovesti ljude na svijetlo. To je svrha religije. A što je to svijetlo? To svijetlo je Svevišnja Božanska Osoba. Srimad Bhagavatam izjavljuje: dharmam tu saksad bhagavat-pranitam – “Zakoni religije dolaze neposredno od Svevišnje Božanske Osobe.” U državi postoje zakoni koje treba slijediti. Čelnik države određuje neke zakone i ako ste dobar građanin poštivat ćete ih i živjeti mirno. Ti zakoni mogu biti različiti, u skladu s vremenom, okolnostima ili ljudima – na pr. državni zakoni Indije ne moraju biti identični američkim zakonima, ali u svakoj državi oni se moraju poštivati. Njima se treba prilagoditi, jer će vas u protivnom smatrati kriminalcem, onim kojega treba kazniti. To je opći princip.

Slično tome, religija znači poštivanje Božjih zakona. To je sve. I ako ljudsko biće ne poštuje zakone Boga, nije bolje od životinje. Svi sveti spisi, svi religiozni principi svijeta namijenjeni su uzdizanju čovjeka sa životinjske na ljudsku razinu. Dakle, osoba bez religioznih principa, bez svjesnosti Boga, nije bolja od životinje. To je presuda vedske literature.

ahara-nidra-bhaya-maithunam ca samanyam etat pashubhih naranam
dharmo hi tesham adhiko vishesho dharmena hina pashubhih samanah

“Jedenje spavanje, odbrana i razmnožavanje su četiri principa životinjskog života. Oni su zajednički i životinjama i čovjeku. Ali religija, u svom izvornom obliku, je nešto svojstveno samo čovjeku. Bez religije, ljudski život nije bolji od životinjskog.” – Hitopadesha

Jedenje, spavanje, seks i odbrana – ta četiri principa su prirođena i ljudima i životinjama. Razlika između ljudskog života i životinjskog je ta što čovjek može tragati za Bogom, a životinja ne može. To je razlika. Prema tome, čovjek koji ne osjeća potrebu za traženjem Boga nije bolji od životinje. Nažalost danas u svakoj državi i u svakom društvu ljudi nastoje zaboraviti Boga. Neki ljudi javno izjavljuju kako Boga nema, a drugi kažu da ako i postoji, onda je mrtav i sl. Izgradili su takozvanu naprednu civilizaciju s mnogo nebodera, ali su zaboravili da sav njihov napredak ovisi o Bogu, To je vrlo opasno stanje ljudskog društva.

Postoji jedna divna priča koja opisuje što se događa društvu koje zaboravlja Svevišnju Božansku Osobu.

Jednom je živio štakor koji je bio vrlo uznemiren zbog jedne mačke. Otišao je svetoj osobi koja je imala mistične moći i rekao:
“Dragi moj gospodine, vrlo sam uznemiren.”
“U čemu je problem?”
Štakor reče: “Mačka me uvijek ganja tako da nemam mira.”
“Pa što onda želiš?”
“Molim te, učini me mačkom. ”
“U redu, postani mačka.”

Nakon nekoliko dana, mačka dođe svetoj osobi i reče: “Dragi moj gospodine, ponovo sam u nevolji”
“Kakvoj nevolji?”
“Psi me ganjaju.”
“A što sada želiš?”
“Učini me psom.”
“U redu, postani pas.”

I opet, nakon nekoliko dana, dođe pas i reče: “Gospodine, ponovo sam u nevolji. Lisice me gone.”
“Što sada želiš?”
“Da postanem lisica.”
“U redu, budi lisica.”

Tada dođe lisica i reče: “Oh, tigrovi me svuda gone.”
“A što sada želiš?”
“Želim biti tigar.”
“U redu, budi tigar.”

Čim je postao tigar, počne režati na svetu osobu: “Pojest ću te”, reče.
“O, pojest ćeš mene? Pa ja te učinih tigrom, a ti me želiš pojesti!”
“Da, ja sam tigar i sada ću te pojesti.”
Tada ga sveta osoba prokune:
“Budi ponovo štakor!”
I tako tigar ponovo postade štakorom…

Dakle, to je naša ljudska civilizacija. Neki sociolozi nagovještavaju da će kroz sto godina ljudi početi živjeti pod zemljom poput štakora. Znanstveni napredak je stvorio atomsku bombu da ubija ljude i kada bude upotrebljena, ljudi će morati sići pod zemlju i postati poput štakora. Od tigra do štakora. To će se jednom dogoditi i to je zakon prirode.

Odbacite li zakone svoje države dovest ćete se u nepriliku. Isto tako, nastavite li odbacivati zakone Svevišnjeg Gospodina, patit ćete. Onog trena kada atomske bombe eksplodiraju, ili se dogodi neka druga ekološka katastrofa, cjelokupna će civilizacija na površini zemljine kugle biti uništena. Možda nije ugodno razmišljati o tim stvarima, jer djeluju vrlo mučno, no vrlo je vjerojatno da se tako nešto može dogoditi. Društvena konvencija nalaže da ukoliko želite reći istinu, trebate je izreći na ugodan način. Međutim, propovjednici i gurui, koji su sluge Boga, moraju govoriti pravu istinu, bez obzira sviđalo se to ljudima ili ne.

Bezbožna civilizacija ne može biti sretna. To je činjenica. I stoga je vedska molba – samo pokušajte voljeti Boga. Mi već imamo tu ljubav u sebi, mi želimo voljeti nekoga. Mladić se trudi voljeti djevojku i djevojka se trudi voljeti mladića. To je prirodno, jer sklonost prema ljubavi posjeduju svi ljudi. No, stvorili smo okolnosti u kojima je naša ljubav postala frustriranost. Gotovo svatko je frustriran – muževi, žene, mladići, djevojke. Frustracija je svugdje, jer naša sklonost prema ljubavi nije pravilno usmjerena. Zašto? Zato što smo zaboravili voljeti Svevišnju Božansku Osobu. To je naša bolest. Shodno tome, smisao religije je podučavanje ljudi u vještini ljubavi prema Bogu. To je smisao religije. Bez obzira na to da li je vaša religija kršćanstvo ili hinduizam ili islam – njen smisao je naučiti vas kako voljeti Boga. Jer to je vaš izvorni položaj.

U Srimad Bhagavatamu (1.26) je rečeno:

sa vai pumsam paro dharmo
yato bhaktir adhoksaje
ahaituky apratihatā
yayātmā suprasīdati

U engleskim je rječnicima riječ dharma uglavnom prevođena kao “religija”, neka vrsta vjere, ali istinsko značenje dharme je “esencijalna osobina”. Na primjer, dharma šećera ili njegova esencijalna osobina je slatkoća. Dobijete li neki bijeli prašak i otkrijete da nije sladak, reći ćete: “O, to nije šećer, to je nešto drugo.” Tako je dharma šećera slatkoća. Slično tome, slanost je esencijalna osobina soli, a ljutost je esenecijalna osobina čilija. Onda, što je vaša esencijalna osobina? Vi ste živo biće i stoga bi trebali shvatiti svoju esencijalnu osobinu. Ta osobina je vaša dharma ili religija. Ne kršćanstvo, hinduizam, ova ili ona religija. Vaša vječna esencijalna osobina – to je vaša religija. A koja je to osobina? Vaša esencijalna osobina je da nekoga želite voljeti i želite služiti onoga koga volite. To je vaša esencijalna osobina. Vi volite svoju obitelj, vi volite svoje društvo, vi volite svoju zajednicu i vi volite svoju zemlju. A budući da ih volite, želite im služiti. Ta sklonost služenju iz ljubavi je vaša esencijalna osobina, vaša dharma. Bez obzira jeste li kršćanin, musliman ili hindus, ta osobina će ostati nepromjenjena.

Pretpostavimo da ste danas kršćanin, sutra možete postati hindusom, ali vaša sklonost služenju, taj duh ljubavi, će ostati u vama. Prema tome, sklonost ljubavi i služenju drugih je vaša dharma odnosno vaša religija. To je univerzalni oblik religije. Stoga je potrebno vaše služenje iz ljubavi usmjeriti na takav način da steknete potpuno zadovoljstvo. Budući da je sada vaš duh ljubavi krivo usmjeren, niste sretni. Frustrirani ste i zbunjeni. Srimad Bhagavatam nam govori kako da naš duh ljubavne predanosti savršeno usmjerimo. Ona religija koja vas uči voljeti Boga je prvoklasna. Uz pomoć takve religije postat ćete potpuno sretni. Razvijanjem svoje ljubavi prema Bogu do potpune mjere, vi postajete savršena osoba. U sebi ćete osjećati savršenstvo. Vi čeznete za zadovoljstvom, potpunim zadovoljstvom, ali to je moguće dostići samo ako volite Boga. Osjećanje ljubavi prema Bogu prirodna je funkcija svakog živog bića. Nije važno jeste li kršćanin, musliman ili hindus. Samo nastojte razviti svoju ljubav prema Bogu. Tada će vaša religija biti divna. U protivnom, samo je gubljenje vremena. Ako nakon svih rituala tokom cijelog vašeg života posvećenog određenoj religiji ne osjećate ljubav prema Bogu, tada ste jednostavno protratili svoje vrijeme.

Prethodna objavaKako se razvija mudrost?
Slijedeća objavaMarihuana smanjuje dijelove mozga odgovornih za pamćenje
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.