Kada um mi pomrači se

Gospođi koja nosi minus tri

 

Protjeran korak iz Tvojih bašta

svaki dan nađem u nekoj pjesmi

sjednemo zatim

proradi mašta

smiruje drugi onog što bjesni

 

rekla si – ŠTODALJEBUDI

i jesam

evo

ne mogu bliže

mišlju Te vučem na porub halje

i jezik ližem

 

Brišem vijuge

sve i svud

imena da Ti nema

ni glasa

ubijam misli koje bi blud

kod druge koje nalaze spasa

 

ni u kavanu – crkvu nisam prist’o

početak i kraj usud je smućko

a ja svejedno

žudim Te čisto

kažem li dušo

ili kučko

 

Moja se ljubav strpljivo nada

polučiti zalogaj sunca

leteća da zraka što pada

uzdigne Tebe do vrhunca

 

Iskusila je

–ta moja ljubav—

kako je lako

rasuti bijes i grube riječi

iskusila je da biće svako

obara glavu ako se liječi

slaba je moja ljubav

jadna

ona bi melem i okrepljenje

sunčeva smijeha u sjeni

 

gladna

ona bi Tebe za osvjetljenje

 

ta ljubav moja

strpljivo slaže…

sebe u riječi nježno sklada

smijehu i pjesmi otvara plaže

a sva se Tebi nada

i nada

 

prolaznici su gledali u mene

jedan po jedan

 

jedan po jedan

udarac na kuli što mjeri vrijeme

vrištao je sedam

 

kazaljka dalje kreće

 

sad mjeri se vječnost

doći će

neće

 

ako ne dođe

 

s mosta će cvijeće

 

Poznajem samo dva  i pol puta

pravo jedan vodi

drugi

sve u stranu

na trećeg pola

slomljena pluta

obična ljubav

u kavanu

 

S pola… Te zovem:

–hodi

cvijeće niz potok brodi

 

O čašu srce nalaktim

nadnesav dušu nad oči

da pogled manje luta

nestrpljiv vidjeti

kako kročiš

svoju polu puta

 

–hodi

cvijeće niz potok brodi

 

nastojim sačuvati putova pole

prohodne drugim

koji će za mnom krenuti

kreću

trudim se uzmoći u trenima dugim

nemajuću

s guštom

venuti sreću

bdim da uspomene

ostanu čiste

kao tek što omaljan je zid

ćuteći kako pitaju mene

 

nevere iste

 

ako Te nema

što će mi vid

 

ne vidim li Te

čemu vidjeti

ne čujem li Te

čemu uši služe

 

obzorjem zebnje

ću se stidjeti

ljubavi kojoj

sve duže su

duže

sekunde

minute

 

život je privid

 

ne vidim li Te

čemu vid

 

doista

produhovljuješ tijelo strpljenjem

za koje znao nisam da posjedujem

u odsudnim trenima javiš se

triježnjenjem

želje i strasti koja ruje

 

u trenima kriznim…

 

oči mi Tvoje ozelene putove obogaćenja

tada uzdahnem

duboko

duboko izdahnem

zbog rasterećenja

 

misli nađu Te daleku

pomiluju plaho

požele da si u toplu ozračju

 

požele

radosna da si

u tuđem ako si

naručju

 

poželim katkad

nasloniti glavu na cipele Tvoje

katkada želja i strast me obuzmu

te moram

doista moram

ponavljati stvari da stoje

kako stoje:

 

imaš svoje nebo

zemlju i staze koji Te vode

vode gdje vode

putovima Gospod samo cilj zna?

znamo da usud svakog je lista

kojeg sokovi proljeća rode

usud je blata

kala

i dna

 

znamo da ljudska riječ

i čovjek sam

na svijetu krhko i kratko stoje

 

usprkos tomu

poželim katkad

sljubiti usne uz cipele Tvoje

 

za me se rađaš svakoga dana

za moje bivstvo pšenica si čista

od zemnih

sazdan sam rana

sutrašnja hrana

glista

tminama mojim kobna si svjetlost

zvijezda zbog koje JESAM

nadahnuće Ti si za sveli vrt

zbog Tebe ruže

zbog Tebe plijesan

i vrtlar koji priziva smrt

 

i sve što pišem osjećam mislim

tamno je – svijetlo

prljavo  — čisto

sve je to Netko namjerno smućko

 

za šankom pijan od Tebe visim

i volim isto

kažem li dušo

ili kučko

 

Izbor poezije iz knjige Ivice Bodulice

Strikana: domOVINI  SaMO  Hrana




Prethodna objavaNakon 40-te jedite ove namirnice i ne strahujte od starenja
Slijedeća objavaPobjeda apstinenata
Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.