Postoji jedan vrlo znanstveni pristup otkrivanju istine koji je zanemaren u tradicionalnoj znanosti.

Kada dijete pokušava doznati tko mu je otac, to može napraviti na najmanje dva načina:

  1. Ako je tradicionalni znanstvenik ići će od osobe do osobe s pitanjem: „Jeste vi moj otac?“
  2. Ako je osoba koja je zaista spremna doći do pravog odgovora bez obzira na metod spoznaje, najvjerojatnije će prići svojoj majci kao autoritetu u određenom polju znanja i od nje doći do odgovora. Kasnije može ponuđeni odgovor provjeriti ostalim metodama.

Koristeći logiku malog djeteta iz drugog primjera, mi prilazimo Vedama, drevnim autoritativnim spisima na polju misterija koje nas zanimaju.

Vede nam nude bogat izvor znanja o prirodi postojanja i misterijama svijeta, ali nam također nude i proces razvijanja viših parametara spoznaje. Prakticiranjem određenih procesa yoge, osoba razvija svoja osjetila za nove dimenzije spoznaje. Nešto četverodimenzionalno ne možemo dokazati trodimenzionalnim instrumentima.

Jedan mrav, kad naiđe na našu cipelu, može izlagati razne teorije poput “Teorije o velikoj gumenoj planini koja se pojavi pa nestane”, ali nikad neće biti u stanju objasniti kompleksnost ljudskog bića na koje je naišao. Mrav u ovom slučaju je poput nekog 2D bića koje pokušava objasniti 3D pojavu.

Za sve što želimo postići postoji neki proces. Da bi osoba bila u stanju podići uteg od 100 kg, najprije treba prići određenom procesu razvijanja snage. Tek nakon određenog vremena redovite prakse ona može ispuniti taj cilj. Tako propisuju veliki učitelji dizanja utega.

Zašto mislimo da bi duhovna spoznaja ili dokazi o antimaterijalnoj dimenziji trebali doći bez truda uloženog u proces preporučen od strane određenog autoriteta za to polje znanja…

POVEZANI TEKSTOVI

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.