“Pazite na svoje misli jer one postaju riječi;
Pazite na svoje riječi jer one postaju djela;
Pazite na svoja djela jer ona postaju navike;
Pazite na svoje navike jer one postaju karakter;
Pazite na svoj karakter jer on postaje vaša sudbina.”
Ove riječi je izrekao mudrac Lao Tzu u 6. St. prije Krista. Ne mogu ne zapitati se – kako je moguće da dvije i pol tisuće godina kasnije većina još nije usvojila ta jednostavna, prirodna pravila življenja. Za početak, mnogi često ne odabiru svjesno svoje misli već puštaju destruktivnim mislima da ulaze u njihovu svijest, zadržavaju se tamo i pokreću kotač riječi, djela, navika, karaktera i života koji su rezultat upravo manjka kontrole misli. Dopuštamo da naše misli kontroliraju nas.
Koje su to destruktivne misli? Sve one koje izazivaju da se osjećamo loše bilo da se bojimo, brinemo, uznemiravamo; bilo da zavidimo, preziremo, primjećujemo loše kod drugih, komentiramo ono što je loše, fokusiramo se na to.
Moja misao nisam ja, moja misao nije stvarnost – koliko često saznamo informacije koje bacaju potpuno novo svjetlo na nešto što smo smatrali apsolutnom istinom? Koliko često stvarnost nije onakva kakvom se čini?
Odbijam misliti destruktivno i odbijam osjećati se loše. Ako mi dođe takva misao, osvijestit ću je i vidjeti postoji li alternativna misao. Zašto? Zato što mi ta misao ne služi. Kako znam? Zato što izaziva loš osjećaj. Jednostavno. Biram slušati svoj osjećaj. Uvijek. Biram mir – svoj mir, tvoj mir, svačiji mir.
Netko će reći da je to bijeg od problema, samozavaravanje, zabijanje glave u pijesak i sl. no „problem“ i postoji samo u našoj glavi, mi nekom događaju pridajemo oznaku problema. Netko drugi bi na našem mjestu tu istu okolnost ili događaj okarakterizirao kao priliku ili izazov ili usputnu prepreku koju će lako zaobići. Netko će gubitak posla smatrati katastrofom a drugi će tu istu situaciju iskoristiti za pokretanje vlastitog posla.
Riječi…toliko ih nesvjesno izgovaramo jer ne biramo misli a bujice riječi pokreću bujice djela koje postaju kolektivna svijest.
Budimo svjesni da uvijek imamo izbor. Svjestan izbor misli je stvar mentalne discipline. U početku iziskuje određeni napor no s vremenom postaje navika a ono što je navika radimo s lakoćom. Postepeno se mijenjamo, naša okolina primjećuje promjene te se i sama mijenja.
Zapitajmo se – zašto su neki narodi sretniji i zadovoljniji od drugih? Zašto su neka društva uspješnija od drugih? Kolektivna svijest mijenja se onda kada promijenimo individualnu. Sve kreće od nas.
Mi smo kreatori.
Vlasta Carević, vlastacarevic-coaching.com
