Miris mističnog tamjana smiruje naša osjetila i kao da nas vuče u našu unutarnju suštinu, tamo gdje smo odavno prestali boraviti. Uz miris tamjana, takva iskustva postaju mnogo dublja i profinjenija.
Jedan od najstarijih i najoštrijih mirisa svakako je miris tamjana. Drvo Boswellia koje raste diljem Afrike i Azije proizvodi smolu koja nam samim paljenjem daje ovaj aromatični miris.
Paljenje tamjana uglavnom poznajemo iz crkvenih obreda, međutim, ova praksa seže duboko u povijest. Pisani tekst u kojem se tamjan najviše spominje zasigurno je starozavjetna Biblija. A još prije 5000 godina, vrijednost tamjana dosezala je vrijednost zlata.
Put tamjana
Kao što je u 1. stoljeću „put svile“ povezivao Europu i Daleki Istok, tako je još davno prije „put tamjana“ povezivao Južnu Arabiju i Sredozemlje. Taj put je ujedno jedan od najstarijih trgovačkih putova na svijetu. Pretpostavlja se da je korišten još u 10. stoljeću prije Krista, dok puni procvat doživljava u 8. stoljeću pr. Krista.
Protezao se iz tzv. zemlje tamjana u današnjem Omanu preko pustinje, do drevnog grada Petre u današnjem Jordanu, gdje se dalje granao na dva smjera. Jedan smjer vodio je do luke u Gazi, a drugi do Damaska u današnjoj Siriji.
Navedeni podaci govore nam da je tamjan u dalekoj povijesti imao poprilično široku primjenu. Na mediteranu, na bliskom i dalekom istoku upotrebljavao se za osvježivanje prostorija, masaže, kozmetiku, religijske obrede, ali i kod liječenja raznih bolesti. Pretpostavlja se da su stari rimljani na prijelazu u novu eru trošili oko 1.500 tona tamjana godišnje.
Ovo je ujedno i jedan od razloga zbog kojih se često upotrebljavao izraz Arabia felix, što u prijevodu znači ″Sretna Arabija.”
Upotreba u medicini
Kroz cijelu povijest čovječanstva, tamjan je upotrebljavan prilikom liječenja raznih bolesti, te pri tome nisu primijećene nikakve bitnije nuspojave. Toksikološka istraživanja u novije vrijeme, također su pokazala da su ekstrakti tamjana sigurni kako za vanjsku uporabu, tako i za unutarnju.
Aktivni sastojci ove biljke su monoterpeni, diterpeni, seskviterpeni ugljikovodici i bosvelijske kiseline. Smatra se da upravo zbog bosvelijske kiseline, biljku tamjan odlikuju antiupalna i analgetička svojstva.
Drevna ayurveda ga stoljećima koristi za liječenje artritisa, a njegovo antiupalno svojstvo također pomaže kod Chronove bolesti, cisti, te poboljšava cirkulaciju kod žila ozlijeđenih upalom. Utjecaj tamjana pokazao se djelotvoran i kod tumora na mozgu, te nekoliko vrsta karcinoma.
U aromaterapiji, tamjan se koristi za ublažavanje i liječenje depresije, histerije, stresa i napetosti. Zapaljena tamjanova smola obično ima dosta intenzivan miris, pa kod određenih osoba može izazvati neugodu. U ovom slučaju, preporučuje se više aromaterapeutski pristup u obliku masaža uljem, kupki, inhaliranjem itd.
Smatra se da inhaliranjem ili jednostavnim udisanjem ulja tamjana možemo ublažiti probleme sa disanjem kao što su: alergije, astma, bronhitis, sinusitis, prehlade itd. Za ovaj pokus dovoljno je nakapati tamjanovo ulje na dlan, te tijekom dana nekoliko puta udisati.
Stanovnici Omana, odakle pretpostavlja se dolazi najkvalitetniji tamjan, imaju običaj rastopiti tamjan u vodi, te nakon toga popiti vodu. Navode da na ovaj način ″Luban″, kako ga oni nazivaju djeluje blagotvorno na niz tegoba uključujući želučane i dišne smetnje.
Još jedan običaj stanovnika Bliskog istoka je žvakanje tamjana radi zdravlja zubi i usne šupljine. Zbog svojih antimikrobnih svojstava, vjeruje se da tamjan sprečava infekcije.
Mistika tamjana
U crkvenim obredima tamjan se upotrebljavao za raskuživanje i kao zaštita od zlih duhova, međutim povezanost tamjana sa religijskim obredima ne odnosi se samo na kršćansku tradiciju. Mnoge drevne religije smatrale su ga vrlo važnim te ga redovito upotrebljavale u svojim obredima.
Tako se u 5. stoljeću prije Krista, iz Babilona u Izrael najviše uvozio upravo tamjan, za potrebe drevnih Izraelskih hramova.
Stari Egipćani, osim što su ga upotrebljavali za religijske rituale, koristili su ga i kod balzamiranja mumija. Zbog svoje široke upotrebe prilikom štovanja kraljeva i božanstava, kršćanska crkva je određen period vremena zazirala od ovog običaja, jer su ga smatrali paganskim.
Tek u 7. stoljeću poslije Krista tamjan se počinje uvoditi u crkvenim obredima, ali službeno se kao praksa uvodi u 16. stoljeću.
Tamjan se vrlo često javlja u mnogim mističnim spisima kao lijek, dio određenog rituala ili kao prispodoba. Samo u Bibliji se spominje oko 80-ak puta, a dosta često se spominje i u Kuranu.
Mirisi djeluju na našu psihu na raznolik i zanimljiv način. Međutim, miris tamjana, složit ćemo se ima neku posebnu mistiku u sebi. Smiruje naša osjetila i kao da nas vuče u našu unutarnju suštinu, tamo gdje smo odavno prestali boraviti. Oni koji se bave određenom spiritualnom praksom uvidjet će da uz miris tamjana njihova iskustva postaju mnogo dublja i profinjenija.
Ako pak niste poklonik ovakvih praksi, paljenje tamjana u vlastitom domu pomoći će vam da zaboravite stresan i napet dan.
Za ovu praksu potrebna vam je tamjanica, nekoliko zrna tamjana i lučica. Miris tamjana stvorit će ugodan ambijent i omogućiti da se vaša čula opuste, te da se osjećate smireno i zaštićeno od negativnih utjecaja.
© Copyright Divine Energy Park
Organizacija za razvoj svijesti, zdravlja, prirode i mira
