Bolest, odnosno naš organizam, uvijek radi za nas i nikad protiv nas. Simptomi su uvijek nastojanje tijela da se očisti, iscijeli i dovede u novo zdravije stanje nego prije. Simptomi se uvijek događaju kada dođe vrijeme za “pospremanje”. Onaj tko redovito “posprema” i čisti svoj organizam ili živi u stalnom otvorenom stanju propuštanja životnog toka i ne pretjeruje ni u čemu, nije nikad ili je rijetko bolestan.
Nijedna bolest nas ne “napada” slučajno niti nas uopće napada. Ona je naš pomagač.
Ona ne dolazi izvana već je dio unutarnjeg procesa čišćenja i otpuštanja, izbacivanja svega što nam više ne treba – kako fizičkih toksina, tako i starih emocija i mentalnih obrazaca (govorim o akutnim bolestima).
Naše tijelo i psiha to konstantno rade (znojenjem, stolicom, kihanjem, plakanjem.. ) i bez simptoma bolesti. A kada nakupimo dosta viška, proces se pojača visokom temperaturom, upalama, i drugim fiziološkim procesima i dobijemo simptome koje nazivamo “bolešću”. To uključuje i sve virusne bolesti.
Bolest, odnosno naš organizam, uvijek radi za nas i nikad protiv nas. Simptomi su uvijek nastojanje tijela da se očisti, iscijeli i dovede u novo zdravije stanje nego prije. Simptomi se uvijek događaju kada dođe vrijeme za “pospremanje”.
Na nama je da tijelu pomognemo u tom procesu. Detoksi, lagana hrana, post, odmaranje, što manje kemijskih lijekova (najbolje ništa ako ne treba), rješavanje emotivnih zastoja, pomoć načinima koji podržavaju prirodne procese.
Najvažnije od svega je da se opustimo, omekšamo, ušuškamo, kako bi svi kanali u tijelu, fizički i emotivni bili otvoreni, prohodni, u finom slobodnom toku kako bi se iscjeljivanje što brže i lakše odvilo, kako bi dopustili životnoj energiji da odradi svoje. U toj opuštenosti i vjeri u proces, osjetit ćemo i ako slučajno zatrebamo određenu stručnu pomoć i koju. Bit ćemo vođeni do nje.
Onaj tko redovito “posprema” i čisti svoj organizam ili živi u stalnom otvorenom stanju propuštanja životnog toka i ne pretjeruje ni u čemu, nije nikad ili je rijetko bolestan.
(Kronična pak bolest je stanje kada nam je teško otpustiti neke stvari pa nam treba puno vremena. A može biti i odluka duše da ima takvo iskustvo iz raznih razloga.)
Ne možemo kontrolirati i sprječavati bolest umjetnim putem, ne možemo kontrolirati/zaustaviti život, jer čišćenje i otpuštanje su dio života, možemo samo sebe redovito dovoditi u što optimalnije stanje.
Netko će možda pitati pa zašto onda umremo od bolesti ako nam je ona prijatelj. Samo ću reći, to je kada sami u svojoj duši tako odlučimo. Ni to nije slučajno.
Nema žrtava, nema slučajnosti i nema krivaca. Život vas voli, Bog vas voli. Vi ste Božje dijete i on vas nikada ne zaboravlja niti ostavlja. Njegovu prisutnost osjećamo kao topao i siguran osjećaj.
On nas uvijek čuva, i šapuće “Ne boj se…. Sve što radim, radim za tebe, sve što vidiš poklon je tebi, sve što doživljavaš za tvoje je dobro. Cijeli svijet je tvoj dar. Uživaj u njemu i ne brini ni o čemu.
preuzeto s facebook profila Romana Đekić
