Bolest, odnosno naš organizam, uvijek radi za nas i nikad protiv nas. Simptomi su uvijek nastojanje tijela da se očisti, iscijeli i dovede u novo zdravije stanje nego prije. Simptomi se uvijek događaju kada dođe vrijeme za “pospremanje”. Onaj tko redovito “posprema” i čisti svoj organizam ili živi u stalnom otvorenom stanju propuštanja životnog toka i ne pretjeruje ni u čemu, nije nikad ili je rijetko bolestan.

atma.hr – 52




Nijedna bolest nas ne “napada” slučajno niti nas uopće napada. Ona je naš pomagač.

Ona ne dolazi izvana već je dio unutarnjeg procesa čišćenja i otpuštanja, izbacivanja svega što nam više ne treba – kako fizičkih toksina, tako i starih emocija i mentalnih obrazaca (govorim o akutnim bolestima).

Naše tijelo i psiha to konstantno rade (znojenjem, stolicom, kihanjem, plakanjem.. ) i bez simptoma bolesti. A kada nakupimo dosta viška, proces se pojača visokom temperaturom, upalama, i drugim fiziološkim procesima i dobijemo simptome koje nazivamo “bolešću”. To uključuje i sve virusne bolesti.

Bolest, odnosno naš organizam, uvijek radi za nas i nikad protiv nas. Simptomi su uvijek nastojanje tijela da se očisti, iscijeli i dovede u novo zdravije stanje nego prije. Simptomi se uvijek događaju kada dođe vrijeme za “pospremanje”.

Na nama je da tijelu pomognemo u tom procesu. Detoksi, lagana hrana, post, odmaranje, što manje kemijskih lijekova (najbolje ništa ako ne treba), rješavanje emotivnih zastoja, pomoć načinima koji podržavaju prirodne procese.

atma.hr – 52




Najvažnije od svega je da se opustimo, omekšamo, ušuškamo, kako bi svi kanali u tijelu, fizički i emotivni bili otvoreni, prohodni, u finom slobodnom toku kako bi se iscjeljivanje što brže i lakše odvilo, kako bi dopustili životnoj energiji da odradi svoje. U toj opuštenosti i vjeri u proces, osjetit ćemo i ako slučajno zatrebamo određenu stručnu pomoć i koju. Bit ćemo vođeni do nje.

Onaj tko redovito “posprema” i čisti svoj organizam ili živi u stalnom otvorenom stanju propuštanja životnog toka i ne pretjeruje ni u čemu, nije nikad ili je rijetko bolestan.

(Kronična pak bolest je stanje kada nam je teško otpustiti neke stvari pa nam treba puno vremena. A može biti i odluka duše da ima takvo iskustvo iz raznih razloga.)

Ne možemo kontrolirati i sprječavati bolest umjetnim putem, ne možemo kontrolirati/zaustaviti život, jer čišćenje i otpuštanje su dio života, možemo samo sebe redovito dovoditi u što optimalnije stanje.

Netko će možda pitati pa zašto onda umremo od bolesti ako nam je ona prijatelj. Samo ću reći, to je kada sami u svojoj duši tako odlučimo. Ni to nije slučajno.

Nema žrtava, nema slučajnosti i nema krivaca. Život vas voli, Bog vas voli. Vi ste Božje dijete i on vas nikada ne zaboravlja niti ostavlja. Njegovu prisutnost osjećamo kao topao i siguran osjećaj.

On nas uvijek čuva, i šapuće “Ne boj se….  Sve što radim, radim za tebe, sve što vidiš poklon je tebi, sve što doživljavaš za tvoje je dobro. Cijeli svijet je tvoj dar. Uživaj u njemu i ne brini ni o čemu.

preuzeto s facebook profila Romana Đekić