Nisi sam.
Čak i ako ti se skroz čini da jesi.
Nisi.
Čak i ako se pitaš: Kako je moguće da samo ja jasno vidim čistu sliku, a drugi je ni ne naslućuju?
To je samo znak da se ti odvajaš.
Da ne gledaš više svijet istim očima.
Da se budiš.
A ne možeš objasniti budnost onima koji spavaju.
I ne možeš ih na silu probuditi, jer će se prestrašiti i opet prvom prilikom utonuti u san. Bez da su išta shvatili…
Nisi sam.
Ima nas…
I više nego što misliš.
I bliže nego što možeš zamisliti…
Ima nas puno koji ovaj svijet gledamo drugačijim očima. Vidimo drugačije boje…
Dublje, potpunije…
Koji koračamo svjesnije.
Osjetiš taj poziv u sebi.
Iako nije uvijek lagan. Jer obično donosi raspad svega onoga u što si vjerovao. I preslagivanje svega što si živio.
Ali bez obzira na to, kad jednom osjetiš tu cjelovitost, tu ispunjenost, nikad se više ne želiš vratiti na staro.
Dozvoli si taj proces.
I ne ljuti se na one koji ga ne žele prihvatiti. Koji žele ostati spavati…
Pusti, nije im još došlo vrijeme da otvore oči. I osvjeste se…
Samo zapamti da nisi sam.
Osjetiti ćeš sličnoga srcem.
Prepoznati se u pogledu.
U svemu…
Ne boj se. Sve je u redu.
Prepusti se tom novom pomaku svijesti da se dogodi.
Da te podigne u neke nove razine.
Proširi poglede.
Odvede tamo gdje trebaš doći.
Jer došlo je vrijeme… 🙏❤️
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
