“Naši osjećaji su cvijeće što raste u našoj duši. U tvojoj duši su sada dva cvijeta…”
Odrasla kći je došla majci i zatražila savjet od nje:
Mama, ja jako volim svog muža. Ali nedavno sam srela drugog čovjeka i sada mislim samo na njega. Ne želim varati muža čak ni u mislima, ali nemam snage izbaciti iz duše taj grješan osjećaj prema drugom muškarcu. Što da radim?
Na ove riječi, majka odgovori kćeri:
Kćeri, naši osjećaji su cvijeće što raste u našoj duši. U tvojoj duši su sada dva cvijeta.
Jedan od njih je bljedunjav, ali nježan i plemenit cvijet ljubavi prema mužu, koji si sama zasadila.
On će cvjetati cijelog tvog života i donijet će ti plodove radosti ako ga budeš zalijevala.
Drugi cvijet je svijetao, ali je otrovan cvijet strasti, koji je izrastao, a nije pitao tvoju dušu i sada poput korova krade snagu prvom cvijetu. Pritom je i kratkog vijeka i besplodan je, ma koliko ga zalijevala.
Kćeri, nije u tvojoj moći da iščupaš drugi cvijet iz svoje duše. On postoji.
Ali uvijek možeš birati.
Uvijek možeš birati koji ćeš cvijet zalijevati, a koji nećeš.
Budeš li zalijevala samo prvi cvijet, drugi će uskoro uvenuti.
