Kada bih stvarno morala izdvojiti najvažnije stvari u odgoju djece, onda bi to bile OVE tri!

Ne vjeruj svemu što misliš…

Katkada me neki znaju pitati što je najvažnije u odgoju. Sve je važno. Teško je izdvojiti najbitnije kada znaš da ti već to manje bitno može u nekoj od sljedećih situacija presuditi.

Ali ako bih morala izdvojiti nešto, to bi bile ove 3 stvari:

  1. prihvaćanje djeteta takvog kakvo jest
  2. dosljednost u odgoju
  3. postavljanje granica u odgoju

Prihvaćanje djeteta takvog kakvo ono jest

Kada roditelj ne može prihvatiti svoje rođeno dijete, već ga neprestano kritizira i želi promijeniti, to je za dijete kao da živi u paklu. Živjeti s takvim roditeljem gdje ti pokušavaš biti ono što nisi i taman kad se i malo promijeniš da ugodiš roditelju, on je i dalje nezadovoljan.

Roditelj treba shvatiti da je djetetu nemoguća misija udovoljiti roditelju. Dijete nije ni stvoreno da vama ugađa. Dijete od vas uči i kopira ono što svakodnevno vidi.

Prihvaćanje je vrlo visoki nivo ljubavi. Jeste li uopće svjesni toga?

Kada imate neku blisku osobu koja je uz vas i u dobru i u zlu, ona uvijek pronalazi opravdanja za vas i vaše postupke. Čak i onda kad ste sami svjesni da ste pogriješili, čak i tada vas takva osoba podržava i ohrabruje odnosno prihvaća vas i vaše dobre i loše strane. Takav stav tretiramo kao ljubav.

Uvijek govori dobro o drugima…




To je nešto što bi svaki roditelj trebao činiti za svoje dijete. Prihvatiti ga baš takvog kakvo ono jest. Ne pokušavati ga silom mijenjati, kritizirajući njegove postupke i okrivljavajući ga. Ionako dijete od vas ne uči riječi već postupke. Kakvi su vaši postupci ako ne prihvaćate dijete? To što kritizirate, dijete će kopirati od vas i počet će i ono kritizirati, u početku vršnjake i drugu djecu, a kasnije kada postane majstor u tome, onda će i vas. Od koga je to naučio? Od roditelja!

Hoće li takvo dijete naučiti prihvaćati druge kakvi oni jesu? Neće!

Takvo dijete je naučilo da treba kritizirati sve one koji su drugačiji od njega. Niti je njega roditelj prihvaćao, niti će on prihvaćati druge.

Gdje je tu ljubav?

Možda je vi i ne vidite, no dijete je naučilo da je to vrsta ljubavi te zato tako i živi.

Vratimo se na početak priče – zadatak je roditelja da prihvati svoje dijete, da pokaže svojim primjerom djetetu kako se živi i da se nada da će svako dijete biti drugačije te time doprinijeti različitosti svijeta. Ne trebamo štancati jednaku djecu koja isto misle, isto se ponašaju i isto djeluju, poput robota. Radije odgajajte djecu koja misle svojom glavom.

77





Dosljednost u odgoju

Ako se roditelj na svako ponašanje djeteta jednako ponaša, tada šalje djetetu jednaku poruku. No, ako jednom kažemo jedno, a drugi put drugi, treći put više ni ne znamo što smo ono rekli, dijete ne zna kako treba i što je pravilno.

To vam je kao da vas zaustavi policajac i za prekoračenje brzine napiše opomenu, neki drugi vas pusti, a neki treći napiše visoku kaznu. Isti prekršaj a tri različita ponašanja. Što je sad pravilno? Kako treba? I sami smo zbunjeni, zar ne?

Isto je i djetetu kada ga mi zbunjujemo.

Na individualnim savjetovanjima savjetujem roditeljima da se najprije usuglase sa sobom, unutar sebe odluče ono s čime najviše rezoniraju te onda prema van uvijek djeluju jednako. Poruka koju šaljete djetetu je jasna. Takvo ponašanje se ne odobrava, argumentirate zašto i stojite iza svojih riječi u svim istim ili sličnim situacijama.

Primjer!

Ako nema slatkiša prije ručka i to je pravilo koje ste prodiskutirali s djetetom, onda se svaki put držite tog pravila sve dok dijete ne shvati da je to to. Ovako, jednom popustite, pa se nekoliko puta držite toga, pa onda opet popustite. Poruku koju šaljete djetetu je da samo treba biti dovoljno uporno i omekšati vas da popustite.

Nije do djeteta, već do vaše (ne)dosljednosti!

Uvijek govori dobro o drugima…




Postavljanje granica u odgoju

Granice djeci predstavljaju sigurnost. Kako god nama izgledalo, no oni granice doživljavaju kao sigurnost. Rađena su istraživanja na tom polju gdje se pokazalo da se oni osjećaju sigurnije kada znaju što smiju a što ne smiju.

Na kraju krajeva, i mi odrasli se osjećamo sigurnije kada znamo što se smije a što ne. Opet ću spomenuti prometna pravila. Ako u prometu znamo što smijemo, a što ne, tada je to određena vrsta sigurnosti za vas i za druge, zar ne? Pravila i granice nas štite, inače bi vladao kaos koji bi izazivao nesigurnost.

E sad, drugi je par rukava to što mi volimo katkada isprobati ono preko granice. No, za to smo spremni platiti. Tako katkada znamo stisnuti papučicu gasa pod cijenu da nas se kazni. No, tada preuzimamo odgovornost.

Dijete nema osjećaj slobode. Dobije ga tek nakon što mu se postave granice pa tek tada ide mrvičak preko njih. No, ako je roditelj dosljedan, tada dijete ni ne pokušava. No, ako nije, tada dijete ide preko granice i češće. i opet, nije do djeteta već do roditelja.

Roditelj treba naučiti dijete da poštuje granice, a kada ih prelazi da snosi odgovornost odnosno posljedice.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Testirajte sebe koliko ste dobri u ova tri navedena područja, gdje možda činite greške u koracima te zbog toga imate raznorazne situacije s djetetom. Pojačajte dosljednost, prihvatite da je svako dijete priča za sebe i držite se postavljenih granica.

I sama radim u školi, a i imam svoju djecu i ovo mi uvelike pomaže u odnosu s njima.

Nadam se da će i vama pomoći.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas, anitavadas.com

35 INDIGO DJECA – 10 GODINA POSLIJE

INDIGO DJECA - 10 GODINA POSLIJE

Što se događa s indigo tinejdžerima?

Autori uspješnice Indigo djeca donose nam novu knjigu. Prošlo je deset godina i indigo djeca danas su mladi ljudi koji se školuju ili pak rade, a to ih stavlja pred nove izazove.

Indigo djeca iznimno su inteligentna, nadarena i kreativna. Predstavljaju korak dalje u evoluciji ljudske vrste, no zbog svoje su posebnosti najčešće neshvaćena.

Indigo djeca ne mogu se uklopiti u zastarjele sustave obrazovanja niti raditi u ograničavajućim uvjetima. Oni moraju biti motivirani, njihove sposobnosti cijenjene, a zadaci poticajni.

Cijena: 145 kn - Kupi ovdje

Prethodna objavaAko Ljubav nije uzvraćena onda je patnja. Zato uzvrati svoju Ljubav prema sebi!
Slijedeća objavaSwami Prabhupada: “Vrlo je teško danas pronaći osobu koja zaista slijedi upute Isusa Krista!”
Anita Vadas
Po struci sam učiteljica razredne nastave. Radim u I. osnovnoj školi Čakovec. Imam 15-ak godina iskustva rada u školi s djecom i roditeljima.Majka sam dvoje djece. Nimai ima 20 godina i student je FER-a, a Sara ima 18 godina i maturantica je opće gimnazije. Oboje su divna djeca koja znaju što žele u životu.Završila sam edukaciju na Coaching Akademiji Slavice Squire te sam profesionalni coach. Upisala sam i edukaciju za NLP trenera te završila NLP Practitioner na NLP Institutu Slavice Squire. Na istoj Akademiji sam završila Prezentacijske vještine, te prošla i neke druge programe – Power Life Design i Power Love Design.Smatram da je cjeloživotno učenje najbolja životna investicija.Sama osmišljavam i kreiram svoje radionice za roditelje i djecu, predavanja, seminare i edukacije za roditelje. U planu je raditi i sa ženama kroz Program za žene koji trenutno osmišljavam kao pomoć ženama u osobnom razvoju.Nastojim biti uključena i u humanitarni rad te sam kroz projekte uključena u pomoć čakovečkom azilu za napuštene životinje. U tome nastojim aktivirati i svoje učenike.Moje uvjerenje je da poslije ovog života ne ostaje ono što smo skupili nego ono što smo dali.Nastojim živjeti u skladu s tim.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.