Svi mi koji pišemo, nailazimo na povratne informacije ljudi koji čitaju naše tekstove. Što je pozitivno, jer iz toga i sami nešto naučimo. Ono što je meni fascinantno je kad ispod teksta ugledam dvije potpuno različite reakcije. Vidim komentar nekoga tko napisano odobrava, a zatim vidim nekoga koga je tekst naljutio ili rastužio. I onda shvaćam da je istina, da svako vidi što želi, odnosno što u sebi nosi.

I nije važno da li pišete o slatkom psiću, moru… Onaj tko ima neugodna iskustva s napisanim osjetit će potrebu da se nadoveže i iskaže svoje negodovanje. Također, nije nužno da sama osoba koja komentira ima neprijatna iskustva, moguće je da se radi i o iskustvu bliske osobe, s kojom se poistovjećuje. Postoji i treća reakcija, ona podrazumijeva da se napisano pročita, a zatim produži dalje svojim putem.

Stadoh i zapitah se… Zbog čega dolazi do ovakvih razlika? Odgovor je jednostavan – ZBOG SJEĆANJA. Da li biste današnju situaciju koja vam je „teška“ smatrali lošom da nemate sjećanja s kojom je povezujete. Vjerojatno bi trenutak od danas doživjeli kao izazov, da se ne sjećate težine koju ste proživjeli u sličnoj situaciji, nikada u istoj iako Um sugerira upravo to. Mi se mijenjamo, tako da ni situacije ne mogu stagnirati, već idu s nama u korak.

Ono što stalno premotava filmu u našoj glavi je Ego. On radi kao pretraživač… Kad se desi događaj izvana, prvom prilikom ga mora grupirati u određenu fioku i reći čemu pripada.  No taj događaj je jedinstven, nema svoj kod. Nemojte mu ga vi dodjeljivati, niti praviti šablone. Uđite svjesno u nepoznato, da bi vidjeli kuda će vas odvesti. Ne trudite se da razumijete, ne možete razumjeti uz pomoć linearnog niza. Proširite li svoj Um, spoznat ćete nešto novo.

Ako se ne uspijete odmaknuti od cijele te priče, desit će vam se rasplet, koji ne priželjkujete, već kojeg  se bojite. I onda na snagu stupa priča o Zakonu privlačenja, o vibraciji, o kretanju kroz paralelne realnosti i slično.

No, da se mi vratimo na sjećanja. Da li vam se desilo, da ste vidjeli, čuli nešto i u sljedećem trenutku se osjećali kao da vas je toljaga udarila po malom mozgu? Eruptirali ste kao vulkan i osjetili pritisak u glavi, a u tijelu vrućinu.

Zvuči poznato?

Mi živimo u Umu, koji se hrani našim mislima i stalno nešto ima potrebu da sabotira. Ono što je Um u stanju napraviti umije da vas šokira, da se osjetite kao polica s knjigama, koja je u jednom trenutku bila pričvršćena za zid, a u sljedećem trenutku je uslijed silovitog udara polomljena. Ne možete ni da zamislite koliko je prošlost moćan neprijatelj, i kad mislite da ste nešto riješili, shvatite da ipak niste.

Ali što se tu ustvari desilo s našom prošlošću? Jedan od najčešćih uzroka je neistinitost. Nismo uvijek u stanju da kažemo što zbilja mislimo o nečemu. Posebno kad treba izreći ono što zamjerimo. I to iz dva razloga: ili se plašimo biti krivi za loš dalji razvoj situacije ili da nas druga strana neće razumjeti.

Mi ne možemo znati na racionalnom nivou kakav će biti rasplet, jer situacija je nova. Možemo samo da pretpostavljamo, prisjećamo se sličnih situacija i time stavljamo fokus na negativan niz događaja. Ako uspijemo da stavimo fokus na novo, novo će se i desiti.

Predlažem vam da sljedeći put kad vam Um nešto sugerira, uzmete mu toljagu iz ruke i udarite ga. To što ima da vam kaže je projekcija bazirana na prošlosti, odbrojite do 10 minimalno.  A i kad izgovorite broj 10, samo sjedite i ne radite ništa. Po mogućnosti, maknite se od ljudi ili bolje rečeno, spasite ih od sebe.

Kad sjednete u tišini, odgovori će sami naći put do vas i sve će vam postati kristalno jasno. Ono što u tom trenutku spoznate je dijametralno suprotno od onoga što vam je Um sugerirao. A tek onda ste u prilici da dođete među ljude. Zahvalite Svemiru, ako su vam živi dragi ljudi, imate neviđenu sreću, pa možete razgovarati s njima, o svojim ludostima. Dobili ste nevjerojatan dar u životu – drugu priliku, koju ako ste mudri nećete prokockati.

Mi i ne slutimo kakvu neman nosimo u glavi, kakve scenarije radi i koliko je u stanju nešto lijepo što se tek rađa da spali do pepela. Koliko smo slijepi i nismo u stanju povjerovati u život, u rasplete koji našem srcu gode. Nevjerovano je koliko mi nismo u stanju biti sretni. Ali zašto je to tako teško?

Vjerujem, da bi bilo sjajno kad bi postojala mogućnost, pa da u određenom vremenu uradimo sa sjećanjima ‘clean history’, čak i po cijenu da odu sretni trenuci, doći će novi, jer ovo što trenutno živimo, daleko je od onog što bi život trebao biti. A život je lak. Ako smo na visokoj vibraciji, nova sjećanja će biti mnogo ljepša, jer će iz visoke vibracije i proizaći.

Još nešto interesantno. Čak i ako ste osvijestili ovaj trenutak, kako da nekome obećate, da se nikad više neće ponoviti. Imate li hrabrosti to učiniti? Prije nekoliko godina bih tako lagano izgovorila: ‘Naravno!’ No, danas nisam više u stanju da obećam, jer ne mogu ni zamisliti što se sve skriva ispod površine vode, bez da stavljam fokus na prethodne reinkarnacije. Jedino što bi se dalo učiniti je povući se u oklop kao kornjača i istraživati, kad osjećamo da u nama ključa. Vodeći se primjerom duhovnog učitelja, kojem su se znojile ruke, kad je trebao da drži govor i povukao se dok to nije prevazišao ili učitelja, koji nije znao s koje je strane stavio kišobran prilikom ulaska u prostoriju, znači da nije bio svjestan/prisutan tu sve vrijeme.

Nevjerojatno je koliko se neman sakrije u vašem srcu i mislite da ste porasli, da ste savladali gromadu, no niste je samo vi preskočili, sa sobom ste poveli i duhovni Ego. Nije pošteno da budu spaljeni dragi ljudi, samo zato što se vaša neman probudila.

Nakon takvih trenutaka sjednite i zapitajte se: “Što je to u nama tako živo, tako loše i hoće li ikada umrijeti?”

Hoće! Dio po dio ćemo čistiti, čak i ako ne umre za vrijeme ove reinkarnacije, možemo naučiti kako da (pre)živimo trenutke buđenja nemani. Iz mog ugla jedan od najpouzdanijih načina je biti istinit (misli = riječi = djela). Ego nema plodno tlo za opstanak, ako ste vi u svakom trenutku u SADAŠNJEM TRENUTKU.

Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba

Prethodna objavaUpravo OVO je najvažnija stvar za uspješnu afirmaciju, meditaciju i vizualizaciju!
Slijedeća objavaAmalaki prah – Okosnica Ayurvede: Čisti organizam, pomlađuje i jača imunitet!
Bojana Knežević
Bojana Knežević zaljubljenik u pisanje...piše duhovne priče, pjesme, putopise, bajke, priče o mjestima gdje se može dobro klopati i nezamislivo joj je da prodje jedan dan u kojem nije nešto napisala. Koliko voli pisati, govori najbolje činjenica da je ostavila iza sebe posao i zanimanje pravnika, da bi se bavila isključivo pisanjem. Voli da putuje, upoznaje neobične ljude, običaje i kulture, uči strane jezike i fotografiše. Životna joj je želja posjetiti Nepal i napisati knjigu fantastike, posvećeno njenim najmudrijim učiteljima - djeci.Bilo bi lijepo kad bi djelić svog unutrašnjeg Bića prenijela na vas, dok čitate tekstove proizašle iz Bojaninog pera..

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here