Šutnja je zlato, a riječi su oružje moćno, onda kada se pametno upotrijebe. U suprotnom, najviše povrijede onoga tko ih najviše koristi.
Ne kaže narod bez razloga. „Šutnja je zlato“.
Nekad se čovjek upetlja u svoje riječi, priča, priča, brblja kao navijen, kao da mu netko štopericom mjeri koliko riječi može izgovoriti u minuti, priča i što treba i što ne treba, maše rukama da pojača doživljaj, trudi se uvjeriti ili zabaviti ili objasniti, piše uspesnazena.com.
I zna on da ne treba, osjeća da treba stati, a priča i dalje, do apsurda.
Pa kad ostane sam sa sobom, umoran od vlastitih riječi, iscrpljen kao ispuhan balon, obećava sebi da neće više tako, da će ubuduće mirno i dostojanstveno, da se neće razotkrivati toliko, da neće biti glavni zabavljač u društvu, ljut na sebe što iznova radi ono što mu ne odgovara i zbog čega se poslije kaje.
Šutnja je zlato, a riječi su oružje moćno, onda kada se pametno upotrijebe.
U suprotnom, najviše povrijede onoga tko ih najviše koristi.
