Sputavati i obuzdavati je nasilje, bez obzira u kojem se obliku i stupnju manifestiralo. I tada ljubav prolazi, a osoba odlazi. Možda ide na gore mjesto. Ili gorem partneru. Ali odlazi jer tako djeluje instinkt slobode.
Što se više bojite da ćete biti napušteni, to ćete brže biti napušteni. Ovo je zakon. Jer onaj tko se boji počinje nesvjesno prenositi svoj strah na onoga koga voli. I što je najvažnije, počinje prianjati i grabiti.
Ponekad neprimjetno, postupno, implicitno, ali druga osoba savršeno osjeća to “prianjanje” i instinktivno uzmiče. Odmiče se. Upravo onoliko koliko je jako ovo “hvatanje”. Tko grabi, sve jače grabi; na to ga tjera strah od gubitka. A onaj drugi odmiče još jače i naglo…
Nema smisla bojati se da ćemo biti napušteni…
Samo pokušajte vezati osobu za konac – kao za šalu. Nakon kratkog vremena osjetit će nelagodu i predložiti da prestanete s ovom glupom igrom. Htjet će prekinuti nit ili je odvezati. Čak i ako skriva svoje osjećaje i pretvara se da je sve u redu. Nit će ga početi opterećivati. A onaj tko je vezao ovu nit počet će ju iritirati…
Onaj tko se boji da će biti ostavljen ne primjećuje kako stalno emitira jedno te isto pitanje: “Hoćeš li me ostaviti?” i zahtijeva jamstva. Čak i ako govori drugim riječima… Stalno priča i povlači konac. Podsjeća osobu da je na uzici. Čak i ako je uvjetno…
I to podsjećanje proturječi našem “instinktu slobode”. Svako zdravo biće instinktivno se opire pokušajima ograničavanja njegove slobode. Oduzimanje i ograničavanje slobode je kazna. Izvršenje.
Stoga se najčešće raspadaju one veze u kojima se jedna osoba boji da će je ona druga ostaviti, napustiti, čak i ako za to nema razloga: te razloge sama stvara.
I prečesto provjerava konac i povlači ga. Prečesto gleda u oči, prepozorno promatra izraze lica i sa strahom prati i najmanje promjene u ponašanju. I neprestano se trudi ojačati odnose. Ojačati konac, provjeriti, zašiti čvršće… i testirati njegovu čvrstoću. A ovo beznadno sve uništava…
Ta osoba ne može vjerovati da drugi neće otići, da neće nestati, da ju neće napustiti. Možda joj se jednom takvo što dogodilo, možda je po prirodi anksiozna – razloga je mnogo. Ali taj strah od gubitka dovodi do neizbježnog gubitka.
Druga osoba je pored nas isključivo svojom voljom, ako govorimo o ljubavi. Ništa je više ne sputava. Samo njen osjećaj za nas. Njena ljubav. Ali instinkt slobode je suprotan ljubavi.
Sputavati i obuzdavati je nasilje, bez obzira u kojem se obliku i stupnju manifestiralo. I tada ljubav prolazi, a osoba odlazi. Možda ide na gore mjesto. Ili gorem partneru. Ali odlazi jer tako djeluje instinkt slobode.
Nema smisla bojati se da ćemo biti napušteni. Naprotiv, taj strah uništava najčvršće odnose, najjaču ljubav. Snaga veze leži u dobroj volji, u osobnoj želji da budete s onim koga volite. U zatočeništvu ljubav umire. I umjesto konca moraš iskovati jak lanac…
Anna Kiryanova
ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
