Stotine ruha je imala duša ova
Života različitih poput duginih boja
Kroz siromaštvo je spoznala radosti življenja
Kroz bogatstvo je spoznala nebitnost imanja
Stotine ruha, neka najsjajnija poput zlata
Neka pak drugom naoko tako ružna
Nije im vijek trajanja bio dugi,
60 godina ako se uzme prosjek
Ruha su se mijenjala, starila,
ali ona je uvijek bila tamo
Ispod svega, vječna i nevidljiva
Ipak toliko snažna i ponizna
Zadavala si je zadatke
i zatim ih puštala u zaborav
Kako bi otpočetka učila
Učila i naučila
Nisu svi zadaci bili laki,
ali ih je savladala,
najbolje kako je znala
U snenoj noći prisjetila se ona,
ruha nošenih svih, smijeha i suza
I spoznaja da joj je sve dano radi nje
Joj je otvorila oči
I dan danas živi ova duša
u jednom naoko normalnom ruhu
I putuje ona tako,
baš kao i uvijek
Stotine ruha je imala duša ova
© Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
