Traženje ljubavi na krivoj adresi

Štogod društvo govorilo, štogod najbliži poručivali, štogod um servirao, nikada nije kasno krenuti ispočetka. Ispočetka, drukčije, bolje, kvalitetnije, trajnije, skoro pa i savršeno.

Promatrajući ono što nam se događa, trenutno, sada, možemo primijetiti kako se mnoge stvari ponavljaju. Kako su nam situacije identične, samo su ljudi možda novi. Nova lica, isti modus operandi.

Svako ponavljanje, svaki novi dolazak, nova osoba, daje nam na znanje, podsjeća nas, kako ovoga puta konačno možemo drukčije. Mnogo puta to drukčije se ne dogodi. Mi ponovno zagazimo u krivi odnos, u krivu vezu, sjedeći poput prosjaka na cesti, moleći za komadić ljubavi, mrvicu pažnje, podulji pogled. Zadovoljavajući se otpacima koji nikako ne mogu zasititi dušu, zadovoljiti tijelo, vinuti nas u visine, prema nebu, raju, iskrenoj i bezuvjetnoj ljubavi.

Nanovo se ranjavamo ukradenim dvosatnim, trosatnim susretima, kako bismo namirili neke svoje dugo nošene potrebe, koje nakon takvih susreta nanesu samo još više boli.

Pristajemo biti nečiji psihoterapeuti pod izgovorom nade da će ovog puta biti drukčije. No, neće! Rijetki imaju priče čiji će ne tako dobar i kvalitetan početak, završiti pričom vrijednom prepričavanja generacijama koje tek dolaze.

Mnoge priče jednostavno završe na krivoj adresi.

Na krivoj adresi su oni koji vezani brakom, traže nadomjestak onoga čega im nedostaje u “zakonitom” partneru, koji evidentno želi nešto puno više, od života, od veze, od ljubavi.

Na krivoj su adresi oni koji sebično dolaze ukrasti ono ljepote koju netko tako nježno čuva za nekog posebnog, ali eto, taj netko ponovno se uspio ušuljati u sfere njezinog ili njegovog života.

Zašto bi netko cijelog svog života htio biti onaj ili ona koja će popunjavati rupe onoga čiji je život obećan nekome drugome, s kojim čini bračnu zajednicu? Nije li osoba s kojom se želi nadomjestiti nedostatak nekvalitetnog bračnog života, isto tako zaslužila okusiti puninu zajednice, vjernost, odanost, dugo očekivanu ljubav? Kretati prema nekome iz sebičnih razloga, kako bi namirili sve ono što kod kuće nedostaje, što čini dom manjkavim, igranje je s osjećajima onoga tko je još uvijek u onom razdoblju u kojem traži ljubav ispod svakog kamena.

Kada to shvate oni koji svaki put ostavljaju djelić sebe u odnosima koji ne vode ničemu, probudit će se. Sve ono što je stiglo na njihovu adresu, vratit će pošiljatelju. Shvatit će kako susreti, nevrijedna ljubavništva su samo nagomilavala njihov poštanski pretinac pismima koja nisu bila vrijedna otvaranja, a kamoli čitanja.

Shvatit će da najbolja pošiljka će tek doći. Trebat će joj možda dulje vremena dok pronađe pravu adresu, da se pažljivo uruči u ruke onih koji su tijekom mnogih godina prosili za cijeli paket. No, jednom kada im se položi u ruke, bit će to najbolji dar ikada im uručen. Pažljivo će ga otvarati, cijeneći i omot i sadržaj. Zarit će svoje ruke u sadržaj dara, te nježno rukovati s dragocjenim sadržajem koji im konačno pokazuje bitnost, važnost, ljepotu njihova postojanja.

Shvatit će da je to tek prvi dar koji im je uručen, a da potom slijedi novi. Shvatit će da prvi dar koji im je uručen jest poslan njima od njih samih. Dar kojim si poručuju da su vrijedni paketa koji tek dolazi.

Taj prvi dar jest ljubav prema sebi, cijenjenje sebe. Sebe koja konačno vraća pošiljke koje su došle s krivih adresa. Shvatit će kako oni nisu tu za jednu noć, ili za tren, ili za nekoliko sati. Shvatit će da ne žele da ih se dijeli s već stvorenim obiteljima u kojima su oni ljubavnici koji imaju psihoterapijski učinak. Shvatit će kako njihovo postojanje je vrijedno kvalitetnog odnosa, ma kako god ono završilo. Dat će mu priliku započeti ga na zdravim, stabilnim temeljima. Nakon primitka prvog dara, slijedit će i onaj dar, koji je bio u molitvama, ponizno tražen od Boga, Ljubavi, Života.

Dar je to koji će dospjeti u ruke onih, koji bez obzira na krive izbore, nisu gubili nadu i bezglavo odlučili lutati cijelog života jedući mrvice s poda. Dar će doći u ruke onih, koji bez obzira na mnoge godine koje su utrošene na krive (a opet one koji su im pokazali kompleksnost odnosa) ljude, će znati s velikom zahvalnošću nježno obujmiti sav sadržaj, svu ljepotu i konačno biti spremni za novi početak.

Štogod društvo govorilo, štogod najbliži poručivali, štogod um servirao, nikada nije kasno krenuti ispočetka. Ispočetka, drukčije, bolje, kvalitetnije, trajnije, skoro pa i savršeno.

Tajana Ćosić – Tajči, https://tajanacosic2205.wixsite.com/pogledu/single-post/2019/04/22/Na-krivoj-adresi