Ispravno bi bilo tražiti pomoć onda kada nam je potrebna. Nije sramota tražiti pomoć, ali ona mora biti usmjerena u pravo vrijeme na pravo mjesto. Tada vam pomoć može spasiti život.
Postoje dvije vrste ljudi. Jedni su vezani za ljudsku logiku i traže pomoć za svaku sitnicu dok drugi smatraju da sve moraju sami i nitko im ne može pomoći. Postoji li sličnost između ova dva tipa osobe?
Prije svega, energetski gledano – mi smo svi međusobno povezani. Ne samo na Zemlji već i sa najdubljim dijelovima Svemira. Duša Svemira se nalazi u svima nama, a opet izvana smo nekako različiti.
Situacija u kojoj čovjek ne može živjeti bez energije drugih ili kada mu energija drugih smeta – govori o istom uzroku. To je osjećaj nadmoći, osjećaj superiornosti nad drugima. Možda ovo „na prvu“ zvuči kao da nema logike, pogotovo onima koji konstantno traže naše odobravanje. Kako oni mogu biti superiorniji? Odgovor je u tome što ja uzroke gledam na onoj razini gdje vrijede potpuno drugi zakoni.
Jedna posljedica na vanjskoj razini po pravilu ima uzrok koji nema logike na unutarnjoj razini. Isto kao što nema logike da postoji netko tko bi namjerno uperio pušku u nevino dijete, tako nema logike da netko tko ne radi čitav život – dobije na lotu. Pokušajmo do kraja teksta tu logiku isključiti pa ćemo lakše razumjeti suštinu.
Dakle, ako netko odbija da mu se pomogne, ako sam ne želi tražiti pomoć, o čemu je ovdje riječ? Ukoliko kod nas iznutra (u našem karakteru) postoji tendencija da smo bolji, uspješniji, pametniji od drugih tada će se u situacijama kada za to dođe prilika pokazati ono što osjećamo iznutra, a ne ono što želimo da drugi vide izvana. Tada izlaze na vidjelo naše stvarne emocije.
Zašto bi meni netko pomagao ako ja znam što mi je i znam kako riješiti problem? To govori o velikoj unutarnjoj oholosti isto kao i konstantno traženje nečije potvrde.
Čovjek koji je vezan za ljudsku logiku nikada ne može vidjeti van onoga što ljudi oko njega projiciraju pa će tako slabiji uvijek vidjeti idola u jačima, a oni jači će smatrati kako im nitko ne može pomoći. Suština se nalazi u istom uzroku – osjećaju da vrijedim više nego što dobivam.
Ispravno bi bilo tražiti pomoć onda kada nam je potrebna, a ne kada se osjećamo nesigurnima u naše odluke – to je idolopoklonstvo i odsustvo vjere u Boga. Ne sjećam se priče da je Buddha tražio odobrenje od ljudi oko sebe kada je prenosio informacije, ali se sjećam da je tražio pomoć kada su ga počela boljeti leđa i kada je odlazio sa ovoga Svijeta.
Nije sramota tražiti pomoć, ali ona mora biti usmjerena u pravo vrijeme na pravo mjesto. Tada vam pomoć može spasiti život.
Ukoliko tražimo da nam netko pomogne staviti knjigu na policu, a pored sebe imate stolac na koji se možete popeti – to je energetski vampirizam i pretvara se u autodestrukciju jer ćete se naučiti biti sretni samo onda kada vam netko „pomaže“ tj. daje energiju. Kada ta pomoć stane, stati će i vaša volja za životom. Polako će se početi gubiti njen smisao.
Ljudi vam ne mogu dati ono što vam ne treba. Pomoć prije svega treba biti usmjerena prema Gore, a onda će se pobrinuti i sam Svijet da vam se pomogne na način na koji će biti optimalan za vaš razvoj. Koji ste tip čovjeka procijeniti ćete sami, a koji tip želite postati – to je opcija koja vam se nudi svakodnevno samo ju morate znati prepoznati.
Damir Manola
www.bioenergija.com
www.fb.com/damir.manola