Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.

Kad su došli u prvo selo ljudi su počeli komentirati:

“Jeste li vidjeli ovako nešto? Pogledajte ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji moraju hodati i vući magarca.”

Žena tada reće mužu:

“Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.”

Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.

Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali:

“Na što je svijet spao kad otac ovako izrabljuje svoju ženu i dijete. Sram nek ga bude. Žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.”

Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.

Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali:

“Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.”

Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.

Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju:

“Jadan magarac, puknut će mu leđa zbog prevelike težine. Zar njemu nije teško s troje ljudi na svojim leđima. Kakvi su to ljudi…”

I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega, misleći da će sad napokon svi biti zadovoljni.

Međutim, kad su prolazili kroz slijedeće selo, ljudi su počeli komentirati:

“Ma pogledajte ove tri budale… Hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi…”