Dobri ljudi su kao sunca topli veo
što rastjera oblake i zablista iz tmine
kad svijet ti se ruga cijeli,
lijepom te riječju ogriju sred zime.
Ne primijetiš odmah dobre ljude,
ne zapadnu za oko k’o uvojak bez mira.
U tešku času pomažu, ne sude,
brižan pogled kaže: patnja dušu dira.
Dobri ljudi su naivni i brižni,
srce puno ljubavi nadjača im razum.
I krivac im je drag, a koji bjehu vrag
pritvorstvo i račun?
Prevare ih lako prijatelji lažni
i korist iz njih vješto izvlače,
jer bol i sreću duše osjećaju jače,
prihvaćaju nesreću, protiv zla su snažni.
Ne grijte se stalno toplinom njihovom.
Nek’ vam uzor bude njihova dobrota!
Dobri ljudi srcem se smiješe svojim
uz njih i svijet postaje bolji.
