Volim te moje drago JA!

Kako sam mogla samo sebe tako nisko tretirati, dopuštati sebi da budem gažena i prihvaćajući kompromise koji su mi štetili. Sve to, jer nisam doživjela osjećaj istinske ljubavi prema samoj sebi.

Jeste li ikada doživjeli osjećaj ljubavi prema sebi? Ne govorim o egoističnom doživljavanju sebe, već o istinskoj, bezuvjetnoj ljubavi prema samoj sebi, onoj ljubavi kako biste istinski voljeli drugo ljudsko biće?

Onoj ljubavi koja vam je zapravo i potrebna? Ljubavi koja liječi i oslobađa, od koje se rasplačete od sreće…

Jednom sam prilikom napisala ovo samoj sebi i dok sam to pisala, plakala sam. I sada se rasplačem kada pročitam neke redove, shvaćajući koliko sam nisko mišljenje imala o sebi, shvaćajući koliko sam se surovo i bezosjećajno odnosila prema samoj sebi.

O Bože, kako sam mogla samo sebe tako nisko tretirati, dopuštati sebi da budem gažena i prihvaćajući kompromise koji su mi štetili. Sve to, jer nisam doživjela osjećaj istinske ljubavi prema samoj sebi.

Kada sam je prvi put doživjela, plakala sam od sreće sat vremena. Nikada to neću zaboraviti…

Moje drago, milo moje!

Grlim te! O, kako te rado grlim!

Hvala ti, o kako sam ti zahvalna!

Volim te, o koliko ljubavi prema tebi osjećam!

Vidim te! Konačno te potpuno vidim!

Hvala ti!

Što sada znam da se uvijek na tebe mogu osloniti.

Što sada znam da ćeš uvijek tu za mene biti,

usmjeriti me kada sam zbunjena i usamljena.

ohrabriti me kada sam tužna i nemoćna.

Oprosti mi!

Što sam te gledala sa osudom i kritikom,

i tvoje slabosti gledala sa gađenjem.

Što sam te gazila i tukla te riječima.

I tjerala te da budeš ono što nisi.

Opraštam ti!

Što si poklekla kada sam smatrala da si mogla ustati,

I što si greške pravila, jer za bolje nisi znala.

Što si zaboravila na sebe samu, jer si drugima ugađala.

Što si slušala druge, ne slušajući samu sebe.

Skidam ti kapu i svaka ti čast!

Na istrajnosti i hrabrosti koju imaš!

Što si vjerovala da možeš isplivati iz bilo kakve krize.

Što si našla rešenje za nemoguće probleme.

Što nikada nisi odustala od svog puta.

Zahvalna sam ti!

Kada bi ti zaista postojala u fizičkom tijelu,

ja bih se sa tobom rado družila

ti bi meni bila najbolji prijatelj,

ne bih se od tebe odvajala.

TI si JA!

Ali gle, kako je to smiješno,

jer ti si zaista u fizičkom tijelu,

i ja se zaista sa tobom stalno družim

i ti si zaista meni najbolji prijatelj,

ne odvajam se od tebe nikada.

Moja draga dušo, biće moje drago.

Aniko Budai/majkazemlja