Zašto ljudi lažu? Istina o laži.

Jednostavno ne postoji osoba koja nikada nije slagala, niti postoji osoba koju barem netko nekada nije slagao. Laži i lažna, neostvarena obećanja ni malo nas više ne iznenađuju. Laž je sastavni dio naših života, sasvim „prirodan“ sastojak naše svakodnevice.

Ali zašto?

Odgovor je vrlo jednostavan. Laž ima funkciju zaštite. Kad svjesno lažemo zapravo pokušavamo jednu od sljedećih nekoliko stvari: da zaštitimo svoj ego, da promijenimo ili zaštitimo sliku koju drugi imaju o nama, poboljšamo ili zaštitimo svoje materijalno stanje, kao i da zaštitimo osjećanja nekoga nama dragog.

U svakom slučaju kada lažemo mislimo da štitimo sebe ili druge. A istina, naravno, ne može biti dalje od toga.

Najbezbolnije laži su one skoro potpuno bezopasne i za jednu i za drugu stranu. Laži tipa „lijepa ti je frizura“ kada frizura nije ni malo lijepa; ili „ne, nisi se udebljala“ kada su nam obline vidno punije; ili „nisam ja ostavio podignutu dasku od wc školjke“, kad znate da je, i slično.

To su situacije kada ne želimo istinom povrijediti tuđa osjećanja, pokvariti im raspoloženje, kada ne želimo da pate ako baš ne moraju. Ovdje je jedini rizik mogućnost da izgubite povjerenje drage osobe. (Ne znam da li ijedna žena više vjeruje svom suprugu ili momku kada ga pita kako joj nešto stoji.)

One koje umiju malo više povrijediti su laži koje izgovaramo kada želimo da stvorimo dobru ili još bolju sliku o sebi. Ove laži sadrže strah od osude, strah od gubitka poštovanja, gubitka nečije ljubavi ili strah od kazne (najčešći slučaj kod djece).

Opasnost kod ovakvih laži je što lako prelaze u naviku, kao i to što nam je teško voditi evidenciju što smo kome slagali i koju masku pred kime trebamo staviti. Osobe koje pribjegavaju ovakvim lažima su, tipično, vrlo nesigurne u sebe i imaju izuzetno nizak nivo samopoštovanja.

Kada dođu na vidjelo, ovakve laži prouzrokuju bol i jednoj i drugoj strani. Onaj koji je lagao, nerijetko biva ostavljen, a onaj koji je žrtva uvijek biva povrijeđen, osjeća se izdanim, iznevjerenim, a ponekad čak i pomalo glupim, slijepim, naivnim.

Sljedeća kategorija je već ozbiljan oblik povrjeđivanja.

To je laganje za materijalnu dobit ili neku drugu dobit, a na štetu onoga koga se laže, takozvano laganje iz pohlepe. U ovom slučaju onaj koji laže nema nikakavog obzira prema drugoj strani i dok laže misli samo na sebe. Mada, i u ovakvim situacijama potreba za zaštitim (doduše sebe) ne izostaje.

Dok obmanjuje druge ovakva osoba zaista vjeruje da će sve proći u najboljem redu, da nikada neće biti uhvaćena, da je pametnija od svih i da ovakvim ponašanjem može pronaći sreću. Neki prevaranti čak imaju grižnju savjesti, ali ipak nisu u stanju prekinuti lanac laži, a neki se još naslađuju pri pomisli koliko su boli i zla nanijeli obmanutoj strani.

U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Ako vas je neko povrijedio lažima možda će vam biti lakše kada shvatite i prihvatite činjenicu da je to uradio podsvjesno želeći jednu od sljedećih pet stavki: vaše prihvaćanje ili prihvaćanje od strane društva; odobravanje od strane društva; da bude poštovan; pažnju; ljubav. A ponekad svih pet.

Jedina odbrana od ovakvih ljudi je skloniti se od njih, mada se to najčešće dogodi tek kada vas već povrede. Iz predostrožnosti budite oprezni s ljudima kojima treba previše vremena da „smisle“ odgovor ili spuštaju pogled kada im postavite direktno pitanje, kriju oči ili usta stavljajući ruke ispred istih, stalno popravljaju frizuru ili neki dio garderobe.

I na kraju, nemojte nikada zaboraviti da njihovo loše ponašanje prema vama, zapravo nema nikakve veze s vama.

Ne osećajte se krivim ili odgovornim.

Ako je lažov dobar, niste ništa mogli učiniti da ga sprječite da vas prevari. A na žalost „profesionalaca“ ima i previše.

Bojana Čupić / uspesnazena.com