Postoji mnoštvo psiholoških savjeta kako kontrolirati ljutnju, ali u konačnici ona se nadilazi duhovnom snagom. Ljutnja je poput neprijatelja koji se nalazi u nama i s kojim se moramo boriti.
Htjeli mi to ili ne, ratovi su svakidašnja stvarnost, oduvijek ih je bilo i uvijek će ih biti jer takva priroda materijalnog svijeta. Postoje ratovi oko nas, ali postoje i oni u nama. I sad, ako je rat, ne uzmete samo ljude s ulice i pošaljete ih na bojno polje. Potrebno ih je prvo trenirati da postanu vojnici. Ako želite da budu učinkoviti, potrebno ih je prvo istrenirati da postanu vojnici. Jedan dobro naoružani obučeni vojnik, može savladati na stotine ljudi koji su u borbu došli direktno s ulice.
Na isti način, mi znamo da postoje neprijatelji kao što su požuda, zavist, oholost, ljutnja, pohlepa, iluzija… – znamo da će napasti. Oni će napasti i iznutra i izvana. Potrebno je boriti se. Kad dođe do ljutnje i bijesa, potrebno je boriti se da bi ih istjerali iz našeg srca, ali kako bismo bili uspješni moramo biti dovoljno jaki i kultivirati duhovnu snagu, jer će nas u protivnom ljutnja uvijek nadvladati.
Duhovnu snagu kultiviramo njegujući pravilno znanje, slušajući o transcendentalnim temama i pjevajući Božja imena te molitvom za pristupanjem božjoj snazi. Ako se istreniramo ispravno kroz sadhanu (duhovnu disciplinu), kada nas neprijatelji poput ljutnje napadnu – i dalje se moramo boriti – ali ćemo imati snage za pobjedu.
Ponekad je dobra stvar naljutiti se iz pravih razloga. I ljutnja se može iskoristiti u Božjoj službi. Ponekad se majka, kako bi pomogla djetetu, može naljutiti na dijete – “Nemoj to učiniti ili ću te kazniti”. S druge strane, ako je ljutnja izljev nekontrolirane emocije zbog različitih frustracija, to je nešto što nas daljnje karmički zapliće u materijalno stanje postojanja. No, kako bi eventualnu ljutnju mogli koristiti za prave stvari, prije svega je potrebno razviti unutarnju duhovnu snagu.
