Stigao sam praznih ruku
u ovu nemirnu luku.
Obišao sam mnoge pute
i zemaljske rute.
Ovdje sam kratko vrijeme
kako bih naučio lekcije vrijedne.
Nekad su teške poput kamene stijene,
a nekad glatke poput morske pjene.
Nekad u svjetlu il΄mraku,
a nekad u suzama il’ strahu.
Njišem se na klatnu,
a slike života prolaze na platnu.
Na pozornici života
igram uloge razne
i sve su podjednako važne.
Samo ono što spremio sam u „svoju sobu“
mogu ponijet΄dalje
prema Kozmičkom Domu.
Ovdje sam samo u prolazu.
Milan Troskot, Živi Trenutak
