Da vas netko pita da li biste radije bili rođeni kao tele u Europi ili primjerice Americi, vjerujem da ne biste znali odgovor. Možda biste pomislili da je svejedno, da zakoni sigurno štite životinje i da je biti tele dobro gdje god da se nalazi. Barem tako reklame za mliječne proizvode pokazuju. No je li to doista tako?
U prvom dijelu priče o bebama na putu smo naveli kakvo je stanje u Europi kad se radi o transportu, što kažu zakoni te kako samo iskustvo prijevoza izgleda kad si tele.
U ovom dijelu saznajte zašto Irska – mjesto idiličnih zelenih proplanaka – puni novinske članke te da li je stanje u svijetu bolje ili lošije kad se radi o prijevozu telića.
Skandal s Irskom
Irska je zemlja zelenih pašnjaka i naočigled boljih uvjeta za krave. Ljubitelji mliječnih proizvoda imaju dojam da je etički dalje ih kupovati jer se čini da životinje žive bolje i ne pate. No, Irska je također jedna od najvećih izvoznika teladi za teletinu u Europi te je već godinama upletena u skandal.
Naime, ona šalje teliće s mliječnih farmi stare tek nekoliko dana na duga putovanja koja znaju trajati i 60 sati do primjerice Francuske, Nizozemske, Italije, Poljske i Rumunjske gdje će se dalje držati radi teletine i rjeđe govedine. Ova praksa nailazi na intenzivne kritike zbog loših uvjeta za teliće. Štoviše, telad koji ne završe na farmama za uzgoj teladi mogu se slati na još duža putovanja brodovima u zemlje daleko izvan EU.
Kako njihov put uopće započinje?
Sabirni centri – mjesta stresa
Travnati štakori (kako farmeri zovu višak teladi) se s irskih farmi, uključujući i one male obiteljske, prvo šalju na sajmove za prodaju životinja ili direktno do sabirnih centara. Telići se tako iz cijele zemlje okupljaju u sabirnim centrima, sortiraju poput kukuruza ili krumpira i zatim utovaruju na transportne kamione.
Okruženi nepoznatim prizorima, zvukovima i mirisima, telići ne razumiju što se događa niti što se od njih traži, što proces utovara i prijevoza čini nevjerojatno stresnim. Ljudi koji s njima rukuju im tu nimalo ne pomažu. Dapače, istrage su pokazale da nervozni stočari i radnici guraju i udaraju malu telad, vuku ih za rep i uši kako bi ih ubrzali, viču na njih te bacaju ove zbunjene bebe na kamione i s njih.
Irska nažalost u tome nije iznimka. Sabirni centri, aukcije i sl. su mjesta gdje se bez obzira na zemlju životinje generalno tretiraju s grubošću, jednostavno zato što se na njih ne gleda kao na živa bića vrijedna poštovanja i obzira.
Vožnja – test za klaustrofobiju
Sama vožnja nije nimalo ugodna. Znate ono kad se vozite javnim prijevozom i toliko nekad bude puno ljudi da nemate mjesta ni stajati te vas stalno gurkaju? Slično je i ovdje, samo što put traje mnogo duže od klasične vožnje tramvajem.
Zabilježeno je da do 300 teladi bude nagurano u jedan kamion na tri kata bez prostora iznad njihovih glava, što dodatno povećava osjećaj klaustrofobije. Iako je važno da tako mala telad mogu leći i odmoriti kad im zatreba, tijekom prijevoza jedva imaju dovoljno mjesta da legnu.
Sve ovo pogoršava činjenica da im se ne daje hrana ni voda za vrijeme transporta što zna biti po 30h, a nekad i duže. Zamislite da tako žeđate u stresnim uvjetima pod često ekstremnim temperaturama i da ni ne znate kad ćete sljedeći put dobiti hranu i vodu. Baš izazovna situacija, zar ne? A ovdje su u pitanju bebe od nekad 14 dana starosti.
Mjesta za odmor nemaju milosti za klince
Putovanje na žalost ne postaje lakše. Nakon napornog transporta bez hrane, vode i odmora, telad stižu do kontrolnih mjesta (jedni od glavnih su u Francuskoj i Belgiji) gdje se istovaruju te pripremaju za ostatak putovanja do farmi teletine. Ova mjesta su predviđena da se telad odmore i nahrane te ponovo utovare u kamione.
S obzirom na velik broj teladi koji stižu dehidrirani, pregladnjeli i umorni, nestrpljivo se guraju za bočicu. Umjesto da pokažu suosjećanje i brigu za ove iscrpljene klince, radnici su snimljeni kako ih nemilosrdno udaraju šakama i nogama, bacaju i verbalno vrijeđaju.
Nekad količina hrane koja im se daje ne bude dovoljna da im utaži glad, a istražitelji su zabilježili da neki telići budu preskočeni te da doslovno ne dobiju ništa – ni kap vode ili mlijeka.
Daje im se energetski napitak umjesto mlijeka
Uz navedeno fizičko i psihičko maltretiranje, česti su slučajevi kad se teladi nakon 30 sati gladovanja umjesto mlijeka daje energetski napitak što može pogoršati dehidraciju te ozbiljno krši propise.
To bi otprilike bilo kao da djetetu od 2 godine, koje smo prvo izgladnjivali, umjesto hrane damo red bull. Ako se pitate zašto je to tako, evo jednog sablažnjivog razloga. Kupci preferiraju primiti telad sa čistom dlakom, a davanje zamjenskog mlijeka tijekom putovanja može uzrokovati proljev što onda uneređuje izgled ovih sirotih telića.
Zakoni se krše
Istrage pokazuju da se tijekom prijevoza živih životinja koje još sišu na velike udaljenosti sustavno krši članak 3. europske uredbe vijeća (EZ) 1/2005 o prijevozu, jer je nemoguće životinjama osigurati odgovarajuću hranu i vodu. Pritužbe su poslane nadležnim tijelima svake države članice.
No, unatoč brojnim izvješćima i obećanjima o reformi, ništa značajno se nije promijenilo. Najnovija istraga Ethical Farming Ireland, Eyes on Animals, Dier&Recht i L214 iz 2024. godine ističe daljnji kontinuirani obrazac zlostavljanja, izgladnjivanja i zanemarivanja u svakoj fazi prijevoza neodbijene teladi iz Irske do farmi na kopnu EU, što jasno krši uredbe Vijeća Eu.
Prema procjeni AWF – a (Animal Welfare Foundation) i TSB-a (Tierschutzbund Zurich), slični ili isti prekršaji su uočeni u “svakom pregledanom cestovnom vozilu koje je prevozilo telad u EU”. To nam pokazuje da problemi u prijevozu teladi koji još sišu unutar Europe nisu slučajni ili stvar iznimke, već sistemski problem i uobičajena praksa.
Ovi nalazi ističu kontinuirane propuste u provedbi dobrobiti životinja, otkrivajući uznemirujući obrazac zanemarivanja i okrutnosti koji se nastavlja iz godine u godinu.
Bez kršenja zakona ne bi bilo mliječnih proizvoda
Ako se pitate zašto je to tako, odgovor je jednostavan. Kako bi krave proizvele mlijeko za svoju bebu, moraju se podvrgnuti prisilnoj oplodnji i roditi dijete. Tako na svakoj farmi i u svakoj zemlji postoji ‘višak teladi’ kojih se nekako treba riješiti, što zatim uključuje transport.
A, kako kaže Caroline Rowley, osnivačica udruge Ethical Farming Ireland – “Budimo jasni, ne postoji način da se telad preveze humano ili u skladu sa zakonodavstvom jer nije moguće hraniti telad tijekom tranzita. To je jednostavno tako.”
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6524119/
https://www.frontiersin.org/journals/veterinary-science/articles/10.3389/fvets.2023.1238734/full
Kakvo je stanje u svijetu
U drugim zemljama je situacija na žalost još gora. Telići se u Australiji, Novom Zelandu, SAD – u i Kanadi mogu prevoziti već s par dana starosti. Tako se u Australiji telad s mliječnih farmi (njih oko 400 000 godišnje) i Novom Zelandu (oko 2 milijuna) od 3 – 5 dana starosti šalje kamionima do klaonica ili rjeđe farmi za teletinu.
Iako su tako mali, put zna trajati i 12 sati. Znaju biti još uvijek slabi i nestabilni na nogama, s kopitima koja nisu posve oformljena. Unatoč tome, nemilosrdno ih se tjera da se penju po rampama u kamione. Istraga je pokazala da mnogi telići još imaju pupčanu vrpcu što ukazuje na veliku ranjivost i mogućnost ozbiljnih infekcija. S obzirom da je za većinu njih to putovanje koje vodi do klaonice gdje će ih i ovako i onako ubiti, mogućnost infekcije ili patnja koja im se nanosi čini se nisu bitni.
U Australiji je Taranaki Animal Save organizacija svjedočila da su telići u užasnom stanju. Bili su bezvoljni prekriveni blatom i izmetom, s upalim, mršavim trbusima i suznim očima, a sve to zbog mliječnih proizvoda koji za nas uopće nisu nužni, niti zdravi.
https://atma.hr/sto-se-skriva-u-mlijeku/
https://www.cbc.ca/news/canada/montreal/dairy-quebec-calves-veal-transportation-1.5381647
SAD legalno šalje tek rođene bebe na put
SAD je čini se najgora zemlja što se tiče prijevoza teladi. Kako bi umanjila kršenje zakona, ona je jednostavno uklonila gotovo svaku zaštitu za ove bebe.
Tako u SAD-u ne postoji ograničenje za minimalnu dob za prijevoz teladi, a zakon ne zahtjeva ni da im pupak bude zacijeljen. To omogućuje mliječnoj industriji da može legalno prevoziti teliće koji su stari samo jedan do tri dana na nevjerojatnih 28 sati bez odmora, hrane i vode do farmi za uzgoj teladi ili na tržnice za životinje.
U dijelovima SAD – a se gotovo 64% njih šalje na put prije nego što napune 24 sata. Znaju biti još mokri od poroda s pričvršćenom pupčanom vrpcom. To je zaista vrlo okrutno za tako male bebe koje su tek došle na svijet, a već se bore da prežive u rukama ljudi koji su sve samo ne humani.
https://awionline.org/content/long-distance-transport-young-dairy-calves
https://www.thebullvine.com/news/your-calf-transport-shortcuts-are-bleeding-your-dairy-dry-t
he-high-cost-of-get-em-gone-thinking/#:~:text=The%20numbers%20tell%20a%20damning%
20story:%20approximately,road%20before%20they’re%20even%2024%20hours%20old.
Uskraćena im je veterinarska njega
Da li situacija može biti gora? Na žalost može. Istrage su pokazale da veterinarska skrb nije zatražena ni za jednu životinju niti u jednoj fazi putovanja ili po dolasku teladi do farmi za uzgoj teletine u Nizozemskoj, iako su identificirani značajni zdravstveni problemi. Slična situacija je i u SAD -u, Kanadi i Australiji.
Zašto je to tako? Zbog niske ekonomske vrijednosti, farmerima se ne isplati trošiti novac na svako pojedinačno tele. Zbog toga je postotak bolesti i smrti tijekom transporta i nakon dolaska na farmu za uzgoj teletine vrlo visok.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10566621/
Problem je viđenje životinja kao objekata
Ovdje se ne radi o problemu jedne zemlje ili jedne farme ili jednog sabirnog centra, već generalnog odnosa čovjeka prema životinjama.
Dok god se one smatraju robom i objektima koje možemo posjedovati, koristiti i eksploatirati te zarađivati na njima, situacija će biti ista.
Strava živog transporta mliječne teladi u zemlje trećeg svijeta
Postoji još jedan oblik prijevoza živih životinja koji treba spomenuti, a to je onaj internacionalni.
Ako ste kad vidjeli snimke kamiona sa životinjama i razne prosvjede koji se vežu uz ova jeziva putovanja, vjerojatno ste pomislili – ‘jadne životinje, kako je to okrutno’. No, vrlo malo ljudi zna da ta telad uglavnom dolazi s mliječnih farmi te da je proizvodnja mliječnih proizvoda također s tim povezana.
Deseci tisuća teladi koji još sišu se iz Europe otpremaju na duga putovanja od 5 – 7 dana kamionima i brodovima u zemlje trećeg svijeta kao što su Izrael, Libanon i Egipat preko luka Slovenije, Španjolske i Hrvatske.
Unatoč apsurdno dugom vremenu prijevoza i nevjerojatnim naporima kojima su telići izloženi, zakon ih ni tu ne štiti. Naime, nije moguće kontrolirati da li se propisi Eu sprovode, a praćenje dobrobiti životinja prestaje čim telad uđu u brod. Ne traže se ni povratne informacije o stopama smrtnosti pa ne postoje službene statistike o broju telića koji ne prežive ova mučna putovanja.
Nema prijevoza bez kršenja zakona
Putovanja na velike udaljenosti krše standarde Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH), kao i propise Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije.
Kao što se može vidjeti, situacija je jednako loša svugdje u svijetu. No, unatoč kršenju zakona i propisa, praksa se dalje nastavlja. Objašnjenje za to je jednostavno. Mliječna i mesna industrija gotovo pa i ne bi mogle postojati bez kršenja zakona jer se prakse poput ove i drugih ne mogu izvršiti bez da se ne radi na štetu životinja.
Sada kad znate kakva je situacija u svijetu, vjerujem da bi na pitanje s početka znali odgovor, a to je da se nigdje ne biste htjeli roditi kao tele. Jer čak i uz prisustvo zakona, gdje god bili, nagrabusili biste.
https://awionline.org/content/long-distance-transport-young-dairy-calves
Imamo moć da promijenimo situaciju
Iako je situacija za životinje loša i čini se da se neće tako skoro promijeniti (bar ako pitate industrije), mi kao potrošači imamo ogromnu moć da pozitivno utječemo na nju. Možda nekad zaboravljamo, no ono što kupujemo pokreće tržište, jer potražnja stvara ponudu.
Tako sa svakom kupnjom biljnih verzija proizvoda koje volimo – poput sira, jogurta, mlijeka, sladoleda i sl. – smanjujemo potražnju za životinjskim namirnicama, a time i prakse poput mučnog prijevoza za životinje.
Broj mliječnih farmi u Europi i drugim dijelovima svijeta je već u laganom padu. Budimo dio te promjene koja je bolja za nas, za životinje i za okoliš.
Ana Flores
