Postoje pisci koji pričaju priče i postoje oni koji mijenjaju način na koji gledamo sebe i svijet. Meša Selimović pripada ovoj drugoj skupini.
Njegovi romani Derviš i smrt, Tvrđava, Tišine, Krug i Ostrvo puno su više od književnosti. Oni su duboka promišljanja o čovjeku, ljubavi, strahu, slobodi, patnji i potrazi za smislom.
Njegove misli i danas djeluju nevjerojatno suvremeno. Govore o unutarnjem miru, odgovornosti, odnosima, vjeri, nesigurnosti i hrabrosti da ostanemo svoji u svijetu koji nas neprestano pokušava promijeniti.
Donosimo izbor njegovih najljepših i najpoznatijih citata.
O ljubavi
„Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.”
— Derviš i smrt
„Mučno je osjetio koliko je čovjek nesavršeno i nepotpuno stvorenje koje samo uz ženu ili muškarca postiže neki smisao. Sam sebi je nedovoljan, i njegova sreća ne zavisi samo od njega. Ništa čovjek ne vrijedi sâm, unutar sebe.”
— Krug
„Ko može, osim Boga, znati što je istina između dvoje ljudi?”
— Ostrvo
Ljubav kod Meše nije osjećaj koji treba dokazivati. Ona je prostor u kojem čovjek postaje cjelovit.
O sreći
„Apsolutne sreće nema, ona je u traženju.”
„Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sâm stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima i nikome ne dozvoliti da je ugrozi.”
Za Selimovića sreća nije cilj koji se jednom osvoji. Ona je svakodnevni izbor i stanje koje treba čuvati.
O strahu i ljudskoj prirodi
„Ljudi se u stvari boje, zato su surovi. Napad je obrana koju naređuje opreznost i tako nema lijeka surovosti, jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti.”
„Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih. Navikni se na prezir ako želiš mir ili na mržnju ako pristaneš na borbu.”
— Derviš i smrt
„Uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje skriveno.”
Meša je duboko razumio da mnogi postupci ljudi proizlaze iz straha, a ne iz zloće.
O čovjeku
„Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi.”
— Tvrđava
„Čovjek se navikne na svaki smrad.”
„Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji.”
„Čovjekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspjeh.”
Čovjek je, prema Selimoviću, istodobno svoje najveće ograničenje i svoj najveći potencijal.
O šutnji i riječima
„Najgore je kad ljudi šute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.”
„Čovjek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.”
Koliko bi odnosa bilo spašeno kada bismo otvoreno razgovarali umjesto da pretpostavljamo?
O životu
„Moral je zamisao, a život je ono što biva.”
„Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.”
„Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.”
„U čemu je pobožnost ako nema iskušenja koja se savladaju?”
„Naši ljudi žive mirno, a stradaju naglo.”
„Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.”
Život je, za Mešu, mjesto iskušenja koje čovjeka ili slomi ili pročisti.
O slobodi
„Boj se ovna, boj se govna, a kada ću živjeti?”
— Tvrđava
Jedna od njegovih najpoznatijih rečenica postala je gotovo poslovica. Podsjeća nas da strah ne smije upravljati našim životom.
O prijateljstvu
„Ti prijateljstvo shvataš kao slobodu, ja kao obavezu. Moj prijatelj je isto što i ja. Čuvajući njega, čuvam sebe.”
— Derviš i smrt
Pravo prijateljstvo nije interes, nego odgovornost i odanost.
O svijetu
„Svijet je postojao i prije nas, postoji i mimo nas, postojat će i bez nas. Hoće li svega nestati ako svi ljudi pomru? Neće. Sve će ostati, i ono što znamo i što ne znamo, samo nas neće biti. Mnogo je tajni kojima se ne možemo ni približiti, a kamoli ih razjasniti.”
— Tvrđava
Ove riječi podsjećaju koliko smo mali pred beskonačnošću života i koliko toga nikada nećemo moći razumjeti.
O životnom putu
„Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič. Svaka je neispitana i neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak.”
— Tišine
Ne postoji gotov recept za ispunjen život. Svatko mora pronaći vlastiti put.
O odrastanju
„Da ostanemo ovo što smo. Sutra. I uvijek. Djeca. Ne veliki, ne odrasli. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučjim očima i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo.”
Možda upravo u ovom citatu najbolje vidimo Mešinu vjeru da čovjek može sačuvati iskrenost, otvorenost i dobrotu.
Meša Selimović nije pisao samo o ljudima – pisao je za čovjeka. Njegove riječi ne nude lake odgovore, ali nas potiču da zastanemo, pogledamo u sebe i zapitamo se kako živimo, kako volimo i koliko smo spremni biti iskreni prema sebi.
Njegova djela ostaju trajni podsjetnik da su ljubav, sloboda, hrabrost i unutarnji mir vrijednosti koje nikada ne gube svoju snagu.
