Ivo Andrić (1892. – 1975.) jedan je od najvećih književnika naših prostora i jedini nobelovac među piscima s područja bivše Jugoslavije. Njegova djela prevedena su na desetke jezika, a njegove misli o čovjeku, ljubavi, dobroti, patnji i životu i danas jednako snažno odjekuju.
Andrić nije bio samo vrhunski pripovjedač. Bio je izniman promatrač ljudske prirode. Njegovi citati podsjećaju nas na vrijednost dobrote, važnost unutarnjeg mira, prolaznost života i snagu ljudskog karaktera.
U nastavku donosimo neke od njegovih najpoznatijih misli.
O dobroti
„Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.“
„Dobrota je na ovome svijetu golo siroče.“
„I ti bi jedino iz taštine mogao biti dobar, darežljiv, požrtvovan. Jer tvoja taština je glavna snaga koja te pokreće.“
Andrić dobrotu nije promatrao kao slabost, nego kao osobinu koja često ostaje neprimijećena ili se uzima zdravo za gotovo. Ipak, vjerovao je da upravo dobrota čovjeka čini velikim.
O nadi i svjetlu
„Dok god ima mraka, ima i svanuća.“
„Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo.“
Čak i kada piše o teškim životnim trenucima, Andrić uvijek ostavlja prostor za nadu.
O čovjeku i ljudskoj prirodi
„Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.“
„Kad bi ljudi znali s koliko se malo mozga upravlja svijetom, pomrli bi od straha.“
„Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao.“
„Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina.“
„U zemlji mržnje najviše mrze one koji odbijaju mrziti.“
Andrić je imao nevjerojatnu sposobnost da u jednoj rečenici sažme duboku istinu o ljudima i društvu.
O životu
„Čudno kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje.“
„Što ne boli nije život. Što ne prolazi nije sreća.“
„Život nam vraća ono što mi drugima dajemo.“
„Takav je život, da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to sakriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži.“
„Neostvariv san je postao sadržaj mog života.“
Život je za Andrića bio spoj radosti i boli, nade i razočaranja, ali prije svega prilika da čovjek ostane vjeran sebi.
O ljubavi
„Zašto čovjek jednu ženu voli, i zašto upravo tu – to još nikad nije objašnjeno. Uostalom, prava ljubav je sama po sebi tako velika i jasna stvar da joj nikakva objašnjenja ne trebaju.“
„Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.“
Za Andrića ljubav nije bila nešto što se može racionalno objasniti. Ona se jednostavno živi.
O boli
„Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.“
Jedna kratka rečenica koja podsjeća koliko je važno suočiti se s vlastitim emocijama umjesto da ih potiskujemo.
O mudrosti
„Dobro i korisno znaju govoriti ljudi koji umiju šutjeti.“
„Kada ti laskaju i kada te hvale, budi na oprezu.“
„Najveće lukavstvo zarađeno vremenom jest ne nasjedati dnevnom i tekućem bijesu. Tko izdrži probu čekanja, taj je pobjednik. Taj mirno može uživati plodove svoje pobjede.“
Iskustvo je, prema Andriću, učitelj koji čovjeka uči strpljenju, skromnosti i razboritosti.
O idejama i odgovornosti
„Što vrijedi govoriti mnogima, koji nisu sposobni za jednu pametnu ideju, ali su sposobni da uguše svaku zamisao koja nikne u glavama pametnijim od njihove.“
„Svatko snosi svoju moralnu odgovornost za ono što priča i svakoga treba pustiti da slobodno priča.“
Velike ideje uvijek traže hrabrost, ali i odgovornost prema riječima koje izgovaramo.
O mladosti
„Mladost je sretno doba u kojem čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.“
Možda nijedna rečenica ne opisuje mladost ljepše od ove.
O zajedništvu
„Ništa ljude tako ne vezuje kao zajednički i sretno proživljena nesreća.“
Najdublje veze često nastaju upravo onda kada zajedno prolazimo kroz izazove.
O pobjedama
„Poslije svake pobjede nastaju krize.“
Andrić nas podsjeća da nijedan uspjeh nije konačan i da svaki novi vrh donosi nove izazove.
O književnosti
„Ne znam zašto se toliko uzbuđujete zbog onoga što ljudi pišu. Što je sve prema onome što misle, i što rade, i što su sposobni da urade! Malenkost. Šala.“
„Pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničemu ako na jedan ili drugi način ne služe čovjeku i čovječanstvu. To je ono što je bitno.“
Ove riječi možda najbolje opisuju i samog Andrića – pisca koji je vjerovao da književnost ima smisla samo ako čovjeka čini boljim.
Misao koja je obilježila generacije
„Sve Drine ovoga svijeta su krive. Mi ih nećemo stići ispraviti. Mi nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.“
To je jedna od najpoznatijih Andrićevih misli. Ona nas podsjeća da svijet nikada neće biti savršen, ali da to nije razlog da odustanemo od nastojanja da ga učinimo boljim.
