“Samo kada imamo hrabrosti istražiti svoju tamu, otkrit ćemo beskonačnu moć našeg svjetla. Ne možemo preskočiti rad na korijenima i očekivati raskošne plodove.” – Brene Brown
Korijeni su naše djetinjstvo i odgoj (temelji na kojima smo odrasli), potisnute emocije (strahovi, traume i tuga koje nosimo u sebi), temeljna uvjerenja i transgeneracijski obrasci (navike i ponašanja koja nesvjesno kopiramo od obitelji).
Grane i cvjetovi su naši ljubavni odnosi (sposobnost da volimo i da budemo voljeni bez straha), karijera i uspjeh (kreativnost, ambicija i postizanje ciljeva), mentalni mir (osjećaj stabilnosti, zadovoljstva i sreće u svakodnevici) te fizičko zdravlje. Baš kao i kod drveta, sve ono što je vidljivo izvana, izravno ovisi o onome što je skriveno unutar nas.
“U nama se nalaze sjemenke svega – i patnje i radosti. Ono što zalijevamo, to će i rasti. Iscijelite tlo u sebi kako bi vaše sjeme procvjetalo.” – Thich Nhat Hanh
Sve dok ne iscijelimo svoje ranjeno korijenje, naša podsvijest će nas voditi u situacije i odnose koje svjesno nikada ne bismo odabrali. U tom nesvjesnom dijelu skriveno je sve ono što smo naučili u djetinjstvu gledajući svoje roditelje – emocionalne rane, osjećaj da nismo dovoljno dobri, strah od odbijanja ili od gubitka slobode, definicija ljubavi…
To nesvjesno upravlja našim životom tako što kada, primjerice biramo partnera, mi to ne činimo svojim razumom (svjesno), već svojim ranjenim dijelom (nesvjesno). Svjesno želimo mirnog i pažljivog partnera, ali nas nesvjesno privuče netko tko je emocionalno nedostupan zato što naša podsvijest prepoznaje poznatu bol iz djetinjstva i želi „popraviti” taj scenarij, tj. ovaj put dobiti ljubav od nekoga tko je ne daje.
“Ne biramo partnere koji su kompatibilni s našim svjesnim željama, već one koji nalikuju našim skrbnicima, kako bismo kroz njih iscijelili stare rane.” – Harville Hendrix
Prije ili kasnije, shvatimo da, djelujući iz istog obrasca, ne možemo dobiti drugačiji rezultat, u konkretnom slučaju ljubav od onoga koji je ne može ili ne želi dati. I što onda? Kako dalje? Kada ne znamo drugačije od onoga što nam je jedino poznato, a duboko bolno i razočaravajuće…
Kao što vrtlar koristi trulo povrće i otpad kako bi napravio kompost koji će nahraniti predivno cvijeće, tako i mi trebamo prigrliti svoju patnju kao blato iz kojega tek treba izrasti lotosov cvijet (razumijevanje, opraštanje sebi i drugima te suosjećanje).
Taj proces osvještavanja vlastitih ponavljajućih negativnih obrazaca i prihvaćanja svoje boli s ljubavlju nije nimalo lagan. Niti je nužno linearan i kontinuirano napredujući. I nema jamstva. Ni pravila. Ni predvidivosti. Jer ponekad ćeš na tom putu napraviti pet koraka naprijed, a onda dva koraka natrag ili samo stajati u mjestu, bez ideje kako i kamo dalje, pitajući se ima li sve ovo smisla i hoćeš li ikada doći do cilja.
No, jedino što je potrebno da znaš je to da je sve to dio puta koji ti je namijenjen. I da, ima smisla. No, on će ti biti otkriven kada dođeš tamo gdje trebaš biti. Sada, dok koračaš tim putem, bitno je samo to da znaš, da vjeruješ da upravo i jedino tako može i treba biti.
Tu je i skriveni test kozmosa o tome koliko vjeruješ kada unaprijed ne vidiš rezultat i koliko si otvoren i spreman prihvatiti vodstvo Izvora života (kako god ga poimao) i iskoračiti iz onoga što ti je poznato, (a trulo) da bi došao do nepoznatoga, (a iscjeljujućega).
A znaš li kako izgleda kraj tog putovanja iscjeljivanja korijenja i ujedno početak tvog novog putovanja cvjetanja grana?
Postaješ osoba koja počinje živjeti ljubav koja je, umjesto na ovisnosti i intenzitetu, utemeljena na slobodi i povjerenju.
Postaješ osoba koja, umjesto „partnerstva“ s idejom o drugome i projekcijom svojih neiscijeljenih rana i strahova, vidi i prihvaća drugoga onakvim kakav uistinu jest i privlači one koji su joj srodni.
Postaješ osoba koja, umjesto odlaska u tišinu i podizanja zidova kada god se ne usudi biti autentična, shvaća da otvoreni i brutalno iskreni razgovori predstavljaju prostor za rast i međusobno prepoznavanje i uvažavanje različitosti i drugačijeg, a ne za međusobno (svjesno ili nesvjesno) umanjivanje i devaloriziranje drugoga kako bi se sačuvao vlastiti krhki ego.
Shvaćaš da “tvoj zadatak nije tražiti ljubav, već samo tražiti i pronaći sve barijere u sebi koje si izgradio protiv nje.” – Rumi
Martina Setnik
