Daj sebi vremena…
da postaneš iskreno sretna,
znajući cijelim svojim bićem
kako je to biti uplašena, tužna, ranjiva…
Daj sebi vremena…
da preboliš
pa nastaviš tamo gdje si stala,
otpuštajući i opraštajući…
sebi,
ali i drugima…
Daj sebi vremena…
da naučiš,
savladavajući iste i iste prepreke uporno,
ako treba i svakim danom,
iz početka…
Daj sebi vremena….
da uspiješ,
grleći svaki neuspjeh i frustraciju
na koju nailaziš,
uporna i hrabra…
Daj sebi vremena…
da postaneš osnažena,
poštujući svaku svoju slabost,
svjesna njezinog dubljeg smisla…
Daj sebi vremena…
da opet budeš kao dijete,
zaigrana i bezbrižna,
hodajući sa strahom
i dopuštajući brizi da ti bude suputnikom,
svakoga dana…
Daj sebi vremena…
da naučiš voljeti
onako, kako voljet možeš:
čisto, bezuvjetno, iskreno,
pružajući ono najbolje od sebe,
već sada…
Daj sebi vremena…
da spoznaš dušu, duboku ko’ ocean,
što u tebi sniva,
osvještavajući njeno postojanje-
dišući,
ovoga trenutka…
Daj sebi vremena…
da ono što intelektualno znaš
postane emocionalno
pa i duhovno,
da zauzme cijelo tvoje biće
i postane živo u tebi-
strpljivo stišćući zube,
iščekujući,
ne gubeći najsnažniju vjeru,
ni u onim najtežim trenutcima…
Daj sebi vremena…
da procvjetaš
kao najljepši cvijet,
bivajući svoja!
Razumijevajući…
da si sazdana (ne)savršena…
I kao takva, dušo, IDEALNA!
Daj sebi vremena….
P.S. Ne zaboravi biti strpljiva, blaga i dopuštajuća, ali odlučna.
Ana Matorić- Akasha/zagrljaj-cjelovitosti.com
