Ego se poistovjećuje s posjedovanjem, ali je njegovo zadovoljstvo posjedovanim relativno plitko i kratkotrajno. U njemu se zadržava prikriven i duboko ukorijenjen osjećaj nezadovoljstva, nepotpunosti, »nedovoljnosti«. »Još nemam dovoljno«, kaže ego, a time zapravo misli: »Još nisam dovoljno«.
Što uistinu znači nešto posjedovati?
To znači da se naš misaoni oblik, iluzorno ja, ego i misaoni oblik onog što vjerujemo da posjedujemo stapaju u jedno. Tako funkcionira misaoni oblik vlasništva, ali misaoni oblici nikako nisu povezani sa našom osobnošću, već je riječ o fikciji.
Na pragu smrti čitava zamisao vlasništva razotkriva se kao apsolutno besmislena. U posljednjim trenucima života ljudi također shvaćaju da je ono za čime su uistinu tragali, njihovo istinsko ja, Biće, zapravo uvijek već postojalo dok su oni tijekom čitavoga života tražili potpuniji osjećaj vlastitoga, istinskog ja, samo su ga uvelike zamaglili poistovjećivanjem sa stvarima, što u konačnici znači da su se poistovjećivali s umom.
Blago siromasima u duhu, rekao je Isus, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Što znači siromasima u duhu? Znači da nemaju unutarnje prtljage. Nemaju identifikacija. Nisu se poistovjetili sa stvarima, kao ni s bilo kojim mentalnim idejama koje u sebi nose osjećaj ja. A što je kraljevstvo nebesko? Jednostavna, ali duboka radost Postojanja koju osjećate kad otpustite identifikacije i tako postanete »siromasi u duhu«. Zbog toga je odricanje od sveukupnog vlasništva drevna duhovna praksa i na Istoku i na Zapadu.
Ego traži svoj opstanak
Ali odricanje od stvari neće vas automatski osloboditi od iluzornog ja, ega. Ego će pokušati osigurati svoj opstanak tražeći nešto drugo sa čime bi se mogao identificirati, primjerice, mentalnu sliku vas kao osobe koja je nadrasla zanimanje za materijalno posjedovanje i stoga je nadmoćna, duhovnija od drugih. Ima ljudi koji su se odrekli svega što posjeduju, ali im je ego, iluzorno ja veće od ega milijunaša. Ako odbacite jednu vrstu identifikacije, ego će ubrzo pronaći drugu. Njemu u konačnici nije važno sa čime će se poistovjetiti sve dok ima bilo kakav identitet.
Drugi misaoni oblik, drugi mentalni stav koji bi mogao zamijeniti poistovjećivanje s vlastitim stvarima je borba protiv potrošačkog društva ili protiv privatnog vlasništva. Kroz njih biste mogli pokazati da ste u pravu, a drugi griješe. Kao što ćemo vidjeti poslije, pokazati vlastitu ispravnost i pogreške drugih jedan je od glavnih misaonih obrazaca ega, jedan od glavnih oblika nesvjesnosti. Drugim riječima, sadržaj ega može se mijenjati, ali ne mijenja se ustrojstvo uma koje ga drži na životu.
Jedna od nesvjesnih pretpostavki jest i ta da će zbog poistovjećivanja s predmetom kroz fikciju vlasništva očigledna čvrstoća i trajnost toga materijalnog predmeta vašem osjećaju vlastitoga ja pružiti veću čvrstoću i trajnost. To se osobito odnosi na zgrade, a još više na zemlju, budući da je to jedino što možete posjedovati, a nitko ga ne može uništiti. Apsurdnost posjedovanja nečega postaje još očiglednija u slučaju zemlje. U razdobljima naseljavanja bijelaca domoroci Sjeverne Amerike vlasništvo nad zemljom smatrali su neshvatljivom idejom. Stoga su je izgubili kad su ih Europljani naveli da potpišu komade papira koji su im bili podjednako neshvatljivi. Osjećali su da pripadaju zemlji, ali zemlja nije pripadala njima.
Ego živi u usporedbama
Ego je sklon izjednačavati posjedovanje s Postojanjem: imam, dakle jesam. Što više imam, to više jesam. Ego živi u usporedbama. Kako vas vide drugi, pretvara se u to kako vi vidite sebe. Kad bi svi ljudi živjeli u vili ili kad bi svi bili bogati, vaša vila ili vaše bogatstvo više ne bi mogli poboljšavati vaš osjećaj vlastite osobnosti. Tada biste se mogli preseliti u jednostavnu kućicu, odreći se svojega bogatstva i ponovno uspostaviti vlastiti identitet sagledavajući sebe kao biće koje je duhovnije od drugih, a i drugi bi vas takvim vidjeli. Kako vas vide drugi pretvara se u zrcalo koje vam govori kakvi ste i tko ste. Osjećaj vlastite vrijednosti koji ima ego u većini je slučajeva blisko povezan s vrijednošću koju imate u očima drugih.
Drugi su vam potrebni kako bi vam pružili osjećaj vlastite osobnosti, a ako živite u kulturi koja u velikoj mjeri izjednačava vlastitu vrijednost s onim što imate i koliko imate, ako ne možete odbaciti tu kolektivnu zabludu, tada ćete čitavog života biti osuđeni da tragate za stvarima, u jalovoj nadi da ćete u njima pronaći svoju vrijednost i dovršenje svoje osobnosti. Kako se možete osloboditi vezanosti uz stvari? Nemojte ni pokušavati. To nije moguće. Vezanost uz stvari sama otpada kad više ne pokušavate pronaći sebe u njima. U međuvremenu samo budite svjesni svoje vezanosti. Ponekad možda i niste svjesni da ste vezani uz nešto dok to ne izgubite ili dok niste u opasnosti od gubitka. Ako ste svjesni da ste se poistovjetili sa stvarima, to je početak preobrazbe svijesti.
Ego se poistovjećuje s posjedovanjem, ali je njegovo zadovoljstvo posjedovanim relativno plitko i kratkotrajno. U njemu se zadržava prikriven i duboko ukorijenjen osjećaj nezadovoljstva, nepotpunosti, »nedovoljnosti«. »Još nemam dovoljno«, kaže ego, a time zapravo misli: »Još nisam dovoljno«. Kao što smo vidjeli, posjedovanje, odnosno ideja vlasništva, fikcija je koju stvara ego kako bi samome sebi osigurao čvrstoću i trajnost te se istaknuo i postao poseban. No, budući da sebe ne možete pronaći u posjedovanju, ispod toga se skriva drugi, moćniji poriv, koji se odnosi na ustrojstvo ega: potreba za sve većim brojem stvari, koju bismo također mogli nazvati »željom«. Nijedan ego ne može dugo preživjeti ako ne želi sve više. Stoga želje održavaju ego na životu mnogo više nego posjedovanje. Ego želi željeti više nego što želi imati. Zbog toga blijedo zadovoljstvo posjedovanja uvijek zamjenjuju nove želje. To je psihološka potreba za sve više stvari s kojima se može poistovjetiti.
Riječ je o ovisničkoj, a ne izvornoj potrebi. Želja pripada ustrojstvu ega, stoga nikakav sadržaj ne može pružiti trajno ispunjenje sve dok se ne promijeni to mentalno ustrojstvo. Misaoni oblici »ja« i »moje«, »što više«, »želim«, »trebam«, »moram imati« i »nije dovoljno« ne pripadaju sadržaju, nego ustrojstvu ega. Sadržaj se može mijenjati. Sve dok te misaone oblike ne spoznate u sebi, sve dok ostaju nesvjesni, vjerovat ćete u ono što vam govore. Bit ćete osuđeni postupati u skladu s tim nesvjesnim mislima, osuđeni da tragate i nikada ne pronađete, jer dok su ti misaoni oblici aktivni, neće vas moći zadovoljiti nijedna stvar, mjesto, osoba ili stanje. Sve dok se ustrojstvo ega održava na životu, nikada vas neće zadovoljiti nikakav sadržaj. Bez obzira na to što imate ili dobijete, nećete biti sretni. Uvijek ćete tragati za nečim drugim što vam obećava veće ispunjenje, što vam obećava da će ucijeliti vaš nepotpun osjećaj vlastite osobnosti i ispuniti onaj osjećaj nedovoljnosti koji osjećate u sebi.
Dakle, ne posjedujemo mi stvari, već ono za što vjerujemo da posjedujemo, posjeduje nas.
Eckhart Tolle
