Kada se nađemo u situaciji da odmahnemo rukom i kažemo da “nije ništa” u trenucima kada nas je određena situacija na bilo koji način pogodila, potiskujemo svoje prave osjećaje i dajemo nekom drugom prvenstvo u odnosu na sebe. Drugim riječima, negiramo sebe i svoje potrebe. Gdje odlazi energija tog osjećaja koji smo potisnuli? Sigurno ne u vjetar, ostaje u našem tijelu. Zarobljena i zgrčena. To je osnovni razlog zašto se osjećamo blokirani.

atma.hr – 52




Što je više takvih situacija, protok životne energije je slabiji. Ljudi vole vjerovati da će kontrolom svojih misli ovladati svojim emocijama, što je potpuno krivo, jer, emocija je tjelesna senzacija, a ne misao. Naravno, može nastati kao posljedica određenog tijeka misli, ali nije moguće osloboditi se određene emocije snagom misli baš iz razloga što ona ne živi u glavi, već se manifestira kroz tijelo i jedino kroz tijelo je i možemo propustiti da bi se negdje uzemljila. Kad kažem uzemljila, mislim da se manifestira u ovoj fizičkoj realnosti, da bude prepoznata i prihvaćena kao dio našeg sustava, što ona i jest, a ne kao neko strano tijelo koje ne želimo u sebi i koje odbacujemo. Jer, to je upravo što se dogodilo u trenutku kada smo je potisnuli da bismo potrebu nekog drugog stavili ispred sebe.

Kada živimo samo iz glave, znači da nismo u dodiru sa svojim emocijama i samo mislimo da osjećamo.

Ljudi stvaraju cijele koncepte idealnog života koji zapravo ide samo iz mentala, a nema veze sa stvarnošću. Poslože si život da mogu funkcionirati unutar tog balona od sapunice i ništa ih ne može dodirnuti. Skoro pa savršeno. Možda ćete se zapitati pa u čemu je onda problem?

banner za knjige prva pomoc za emocije

Problem je u tome što se stvarnost percipira samo iz jednog ugla; naših htjenja i želja i sve je zapravo prilagođeno toj idealiziranoj slici, a ne stvarnosti. Ostajemo ščućureni u okvirima koji su nam poznati i zatvaramo se za bilo što izvan tih okvira. Stvarnost zahtjeva interakciju sa svim osjećajima, a ne samo pozitivnima, tj. onima koji nam donose ugodu. To je često bolno i ljudi će napraviti sve da bi izbjegli taj bol. No, u izbjegavanju boli, vođeni tom nesvjesnom odlukom, mi zapravo stagniramo. Kada se otvorimo izazovu da budemo stvarni, a ne nužno ljubazni, balon je probušen. Činjenica je da onda postajemo ranjivi, ali i cjeloviti. Hrabriji u zauzimanju za sebe i odvažniji u donošenju odluka koje su za nas ispravne. Bez puno mozganja.

S ljubavlju,

Patricija Simov, trenerica životnih vještina
www.zivotnizaokret.com

Prethodna objavaFališ sebi
Slijedeća objavaOVA 4 znaka očekuje velika sreća na jesen 2021. godine!
Svoja znanja i vještine stjecala sam ( i još uvijek stječem) edukacijama na domaćim i stranim priznatim akademijama za NLP, Life Coaching, Mindfulness, Duboki Peat. Ono na što sam posebno ponosna, a što je iz temelja preokrenulo moj život je edukacija iz Nenasilne komunikacije po Marschall Rosenbergu koju sam ja nazvala Komunikacija srca. Trenutno pohađam O.L.I. centar za integrativnu psihodinamsku terapiju gdje se usvršavam iz područja psihologije funkcioniranja ljudskog bića s naglaskom na sposobnosti za ljubav i rad. Fokus moga rada su radionice u malim grupama gdje dalje prenosim znanja iz Komunikacije srca. Drugi dio odnosi se na online Školu za odvažne koja se odvija 1x tjedno putem webinara na kojoj učimo o prirodnim zakonima, funkcioniranju ljudske svijesti, proširujemo svoje granice i rastemo zajedno. Treći dio moga rada individualni rad koji se odvija isključivo online, tako da ako ste bilo gdje u svijetu, a poželite raditi sa mnom, prepreka nema. Ukoliko trebate podršku na svome putu osobnog razvoja, slobodno me kontaktirajte, prvih pola sata je besplatno. http://zivotnizaokret.com/kontakt/