Uz strah i tjeskobu, možemo primijetiti da se ulaskom u novi milenijum povećava i gnjev. Gnjev proizlazi iz ostalih slabosti kao što su zavist, pohlepa, strah i sl., a naročito iz nezadovoljene požude ili pogrešno usmjerene ljubavi. Očituje se na različite načine, te uvijek ima žrtvu. I ubojstvo i samoubojstvo nastaju iz različitih izraza gnjeva. Samoubojstvo i depresija ponekad su izrazi gnjeva nastalog iz tjeskobe, razočarenja ili gubitka, a koji su usmjereni prema unutra.

Nekontroliran bijes se često završava ratovima, čak i genocidom, u kojem jedna etnička skupina pokušava uništiti drugu. Kao reakcija na napade i prijetnje, ljudi su skloni djelovati nerazumno u samoobrani. Neke osobe osjećaju tako velik gnjev da su spremni oduzeti vlastiti život kako bi naudili drugima. Očito je da će takav žestoki gnjev samo rasti u društvu u kojem se ljudi osjećaju usamljeno, nezaštićeno i ugroženo. Ponekad njegovi simptomi nisu tako očigledni, već se ispoljavaju u oblicima koje je teže povezati s gnjevom, a u osnovi su zaista njegova direktna posljedica, na primjer, nemogućnost opraštanja ili fizička bolest. Trebali bi se zapitati imamo li i sami problema s gnjevom i jesmo li sposobni izaći nakraj s njim. Možda ćemo otkriti da ga imamo, ali ga jednostavno teško možemo prepoznati.

Mitovi o gnjevu

Biološki mit: neki ljudi gnjev smatraju biološkim ili nasljednim, te tako nepromjenjivim aspektom tijela, no taj mit nema čvrste osnove. Iako su neki ljudi skloniji gnjevu zbog svog psihofizičkog sklopa, socijalizacija ili kvaliteta druženja imat će ipak veći utjecaj na njihove reakcije.

Iskaljivanje bijesa: također je mit da će nam iskaljivanje bijesa pomoći da izađemo nakraj s njim. Neki terapeuti i duhovni pravci naučavaju da bismo u potpunosti trebali izraziti gnjev kako bismo ga se oslobodili. Neki terapeuti imaju prostoriju u kojoj ljudi mogu udarati u vreće, vrištati, udarati nogama i plakati. Međutim, što više hranimo određene emocije ili ovisnosti, te što više djelujemo pod vodstvom iracionalnog gnjeva, to će on više postajati dijelom našeg postojanja. Budući da je gnjev uveliko povezan sa stresom, fizičko nas izražavanje može donekle, ali ne u potpunosti i ne uvijek, osloboditi napetosti. Tako, bilo da projiciramo gnjev na stvarnu osobu ili ga zamjenjujemo, to će ga samo pojačati i povećati.

Okidači gnjeva

Okidači gnjeva su sljedeći izrazi, misli i djela koji izazivaju gnjev u nama.

“Drugi trebaju…”

  1. “Pošto ja imam želju, drugi mi je trebaju ispuniti.” – Uzrok problema pri ovakvom stavu je da i drugi imaju želje koje se ne moraju uvijek podudarati s našima.
  2. “Budući da imam određenu zamisao i mjerilo ponašanja, i drugi trebaju imati iste.” – U ovom slučaju ljutnja nastaje ukoliko netko odstupa od naših mjerila, mada se njegova situacija razlikuje od naše.
  3. “Ako se problem povećava, druga se osoba treba promijeniti.” – Kad problem raste, ponekad želimo da se druga osoba promijeni, a mi sami možda ne osjećamo potrebu da se u toj situaciji promijenimo. Često se čvrsto držimo svog stava usprkos svemu i to sve izaziva gnjev.
  4. “Ako me voliš i ako ti je do mene stalo, trebaš učiniti to i to.”
  5. “Budući da si me povrijedio, trebam se osvetiti.”

“Drugi su kriv…i”

  1. Kad mislimo da znamo kako druga osoba razmišlja, prilijepiti ćemo joj etikete, pa čak i kriviti ne ponaša li se u skladu s njima. Kad neko nastoji pročitati um druge osobe, prirodno će se naljutiti ako osoba ne djeluje u skladu s tim. U tome i jest problem, jer ćemo, ukoliko nemamo neke nadnaravne moći, najčešće pretpostaviti pogrešno.
  2. Ako nas osoba uznemirava, preuveličavamo donošenjem općih zaključaka, što prenosimo na čitav odnos. Na primjer, možemo reći: “To se uvijek događa. Uvijek se ponašaš isto.” Iako se to dogodilo samo jednom ili dvaput, dopuštamo da se cijelo naše poimanje situacije promijeni. Preuveličavamo situaciju riječima “uvijek” i “nikad”, što nas navodi da reagiramo ljutito.
  3. Zbog ponašanja koje ne cijenimo, etiketiramo drugu osobu i prema toj etiketi svrstavamo u određenu kategoriju. Na primjer, nekog možemo okarakterirati kao neotesanca, glupana, slaboumnika ili budalu, i te će etikete uticati na cijeli naš doživljaj te osobe. Čak i kad uzorno djeluje, zbog te će naljepnice naš gnjev prekriti čitav taj odnos.

Zdravi gnjev

Interesantna je činjenica da u nekim slučajevima gnjev može biti zdrav; na primjer, gnjev nam može pomoći kada dođe do fizičkog napada ili narušavanja naših granica. Može ukazati na dublje probleme, a isto tako predstavlja i prirodni dio procesa tugovanja. Također nam može pomoći da reagiramo kada trebamo djelovati iz ljubavi i brige za druge. Takav je gnjev nužan ali, ipak, ne bi smio biti pretjeran. Pretjeran ili negativan gnjev uvijek ima žrtvu, bilo nas ili nekog drugog. Potisnut gnjev može dovesti do prevelike napetosti, čira, srčanog udara i čitavog niza fizičkih komplikacija; također može uzrokovati depresiju ili čak neurozu. Postoje mnogi drugi sociološki i duhovni problemi povezani s nezdravim gnjevom, bilo izraženim ili potisnutim. Važno je dublje ispitati je li naš gnjev zdrav ili nije te izražava li se pravilno za svačije dobro. Zapravo, ključ je samilost: ako razmišljamo i djelujemo iz samilosti, nećemo se tako lako razljutiti, a kada i pokažemo gnjev, bit će to na zdrav način.

Tehnike obuzdavanja gnjeva

  • Izbjegavajmo egocentričnost – tako ćemo puno lakše shvatiti tuđe stajalište ili položaj te postupke, bol, povrijeđenost ili potrebe druge osobe. Tu se ne radi o tome da budemo u pravu, već da naše djelovanje ima pozitivan učinak.
  • Prilikom prosuđivanja izbjegavajmo pretpostavke, pristrasnost, brzopleto zaključivanje, kao i naviku čitanja uma, to jest nagađanja o mislima druge osobe.
  • Promijenimo najprije sebe kako bismo mogli utjecati na druge – zapitajmo se: “Šta moram promijeniti u vlastitom životu kako bih mogao potaknuti iste promjene u drugoj osobi?” To znači da trebamo prestati precjenjivati vlastite sposobnosti i kriviti druge.
  • Osveta nije rješenje – ona će samo pogoršati, a ne riješiti problem, te će nas spriječiti da djelujemo produktivno i navesti da stalno živimo u prošlosti. Svi smo u prošlosti pogrešno djelovali i nadamo se da će nam drugi oprostiti. Problem je što gnjev dovodi do još većeg gnjeva, a nasilje do još većeg nasilja. Druga osoba možda ne vidi situaciju na isti način ili ne shvaća da nas je povrijedila. Ako nas je svjesno htjela povrijediti, spuštanjem na njen nivo nećemo pomoći rješavanju problema.
  • Uvijek tražimo dublji smisao svake situacije – posebno zato što prvi emocionalni utisak može biti pogrešan i površan. Postavljajmo pitanja kako bismo dobili zdravije povratne informacije. To nam može omogućiti pristup većem broju činjenica i dublji uvid, razumijevanje i suosjećanje.
  • Budimo realni i pošteni prilikom rješavanja problema te cijenimo više druge – ako ne cijenimo druge, bit će nam teže stvoriti autentične, zdrave i smislene odnose.
  • Predahnimo u negativnim situacijama – na primjer, ako se situacija pretvori u svađu, možemo odgoditi razgovor za poslije. Tako ćemo moći razborito razmisliti o sukobu i pristupiti mu brižno i s ljubavlju, a ne nezdravo i emocionalno. Čak i nakon što smo razmislili o situaciji, možemo ipak zaključiti da druga osoba nije ispravno djelovala; međutim, sada, kada smo došli do zdravog razumijevanja, možemo pokušati pomoći na pozitivan način.
  • Pratimo svoje misli – mnogi ljudi se usredotočuju samo na svoje slabosti i njihove uzroke, te stalno razmišljaju o ljudima koji ih ljute i o razlozima svoje ljutnje. Ne prestanemo li razmišljati negativno, te će nas štetne poruke nadvladati.
  • Pokušajmo proširiti svoju viziju nastojeći vidjeti situacije sa stajališta drugih osoba
  • Vizualizirajmo ispravno ponašanje – na primjer, ako imamo problematičan odnos, vizualizirajmo naredni kontakt s tom osobom i pozitivnu reakciju na njezino ponašanje. Kad je susretnemo, imat ćemo osjećaj velike snage i bistrine.
  • Nastojmo usmjeriti negativnu energiju – ne želimo potisnuti niti negirati negativnu energiju, ali je možemo pokušati preusmjeriti na konstruktivne, kreativne i zdrave djelatnosti. Ponekad najdublje molitve, meditacije, pjesme ili književna djela nastaju upravo iz te energije usmjerene u produktivan izraz.
  • Pregovarajmo i objasnimo svoje potrebe na prihvatljiv način – tako će svi sudionici u razgovoru moći iskreno i otvoreno komunicirati i razviti poštovanje. To će nam također pomoći da postanemo spretniji u umijeću zdravog rješavanja sukoba.
  • Vodimo dnevnik – u dnevniku možemo pratiti stupanj svoga gnjeva koristeći ljestvicu od 1 do 10. Tako možemo svakodnevno pratiti emocije i pokušati utvrditi koje nas situacije potiču na gnjev ili dovode do gubitka kontrole.
  • Oslobodimo se stresa – svi znamo da neke djelatnosti, kao što su vježba, meditacija, vizualizacije i afirmacije oslobađaju od stresa, jer dovode do opuštanja i mogu pomoći da se više usredotočimo na zdrava razmišljanja i postupke.
  • Podsjećajmo se na fizičke, psihološke, društvene i duhovne posljedice nezdrava gnjeva te pažljivo izbjegavajmo ono što bi moglo povećati naš gnjev.
  • Mrzimo grijeh, a ne grješnika – iako osoba može zgriješiti, uvijek prema njoj trebamo osjećati određeno poštovanje i ljubav te djelovati pošteno, obzirno i samilosno, što nam omogućuje da nesebično služimo, iskreno se brinući i pomažući drugoj osobi.
  • Odvajanje od okoline ili situacije kako ne bismo bili pristrasni.
  • Preispitivanje – koristimo li gnjev kao obrambeni mehanizam kako bi prikrili osjećaje usamljenosti, straha, krivnje, povrijeđenosti ili ponosa?
  • Djelujmo samilosno, nastojeći pomoći drugima koji se bore s gnjevom.

Iz tekstova Bhakti Tirtha Swamija
Pripremila: Amela Karkin

Prethodna objavaNaučite tehnike disanja i smanjite zdravstvene tegobe!
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop za 10.01.2014.
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here