Srela su se tri čovjeka: jedan iz prošlosti, drugi iz sadašnjosti i treći iz budućnosti. Čovjek iz sadašnjosti je zamolio čovjeka iz prošlosti:
„Povedi me sa sobom u prošlost, jako želim živjeti tamo“.
Ovaj mu odgovori:
„Ako te povedem sa sobom u prošlost, ti više ne možeš živjeti u sadašnjosti“. Tada se čovjek iz sadašnjosti obratio čovjeku iz budućnosti: „Povedi me u budućnost“.
„Ako vidiš budućnost, – odgovori on, – onda više ne možeš živjeti u sadašnjosti“, uzvrati čovjek iz budućnosti.
„Zašto mi govorite jedno te isto, ipak ste i jedan i drugi iz različitog vremena?“ – pitao je predstavnik sadašnjosti.
„Ako poživiš u prošlosti, onda će ti se sadašnje vrijeme činiti potpunim mrakom. Razočaravši se u njega, više nećeš željeti tamo živjeti“ – sa simpatijom mu odgovori gost iz prošlosti.
„Tada mi objasni, poslaniče iz budućnosti, zašto ti nećeš da mi pokažeš svoje vrijeme?“ – pitao je trećeg sugovornika čovjek iz sadašnjosti.
„Ukoliko ti pokažem budućnost“, – s velikom tugom je odgovorio on, „od strašnog prizora, koji će se pojaviti pred tobom, past ćeš u očajanje i, također, nećeš više moći živjeti u svom vremenu“.
„Dobro, onda je bolje da ostanem u svom vremenu, – uzdahnuo je čovjek iz sadašnjosti. – Za sada, ja još uvijek mogu u njemu živjeti…“
Simeon Atonski
