Foto: unsplash.com

Kažu sve treba prihvatiti i sve tolerirati, ali se pitamo gdje je granica. Misli li se doista pod riječju „sve“ na svaki talog, ljagu i nešto slično? Poštenije bi bilo kada vidiš da ne ide – da se okreneš i otiđeš i ne praviš se velik u toleranciji pa neka se svatko nosi s posljedicama svoga izbora.

atma.hr – 52




Izgubi čovjek svoj život tolerirajući sve i svašta, izgubi ga jer govori „da“ i onome što ga smeta i ide mu na živce – pa čak i onome u što je sto posto uvjeren da je pogrešno, ali drugi kažu da mora tolerirati pa tolerira.

Izgubi čovjek svoj život govoreći da je u redu ono što nije u redu i da različitosti vesele, a sam zna u sebi da je bolje ništa nego svašta. Izgubi čovjek svoj život prihvaćajući sve ljude i njihove mušice koji su sve samo ne ljudi.

Izgubi čovjek svoj život među ljudima koji neće prihvatiti ništa što je njegovo, ali od njega traže da prihvati njih i onda se pita dokle će ići ta luda igra u kojoj se mora prihvatiti i ono što nema smisla.

Izgubi čovjek svoj život praveći se da je širokogrudan i velikodušan, a sve je to neka farsa s kojom našteti najviše sebi, jer u sebe stavi sve ono što ne bi trebao i živi s tim kao da je to nešto posve normalno i u redu.

Izgubi čovjek svoj život u šumi različitosti, a onda se na kraju pita gdje je on, što je on, koji je njegov put. Traži svoj identitet i autentičnost, ali kasno je kada se izgubi u masi nečega što se nikome ne sviđa, ali nitko se ne smije suprotstaviti jer će ispasti da ne prihvaća različitosti.

Pirova je to pobjeda u kojima svima na kraju ostaje gorak okus u ustima iako izgleda kao da su svi pobijedili, a zapravo su svi na kraju gubitnici.

atma.hr – 52




Kažu sve treba prihvatiti i sve tolerirati, ali se pitamo gdje je granica. Misli li se doista pod riječju „sve“ na svaki talog, ljagu i nešto slično?

Poštenije bi bilo kada vidiš da ne ide da se okreneš i otiđeš i ne praviš se velik u toleranciji pa neka se svatko nosi s posljedicama svoga izbora.

Neka vide da ne odobravaš sve i svašta, ali nećeš im ni pljeskati u onom što tvoje srce i razum ne prihvaćaju.

Na koncu život koji imaš je vrijedan i ostaje ti izbor, a taj je da bolje ništa, nego svašta.

Mario Žuvela/prijatelj.org

banner za knjige Sjecanja na zivot poslije zivota