Ključ našeg blagostanja i sreće je u energiji koju kreiramo sami. Ne postoji neuspjeh, već blokada energije. Ne postoji bolest, već zastoj energije. Kad se pokrene proces buđenja, aktivira se enormna energiju na svim razinama u fizičkom, emotivnom, mentalnom, duhovnom tijelu.
Nema Buđenja svijesti bez balansa lijeve i desne hemisfere, bez aktiviranja zakržljale pinealne žlijezde, bez čišćenja svih toksina u tijelu i onih mentalnih, bez iscjeljenja emotivnih rana i trauma duše. Nema. I to je bolno.
Najteže od svega je osloboditi se uvjerenja, koja su najveći produkt strahova, jer ih ne prepoznajemo. Postali su dio našeg identiteta, nametnutog – tko trebamo biti. Od čina rađanja mi smo dio tih priča – pripadnosti grupe, nacije, spola, dobivamo ime, titule, stvaramo imanje.
Pa kako se odreći toga, kad sam to ja!? Važno je sve to, ali to nije esencija naša. U strahu od gubitka toga i u borbi da to zaštitimo, mi izgubimo sebe. Ego identitet, postaje dominantan način života.
Priča “moje”, razvija malog manipulatora, bivajući nekada žrtva, ugrožene vrste. Ponekad se rodi bezobrazno tvrdoglava glava ili neko malo arogantno stvorenje. Ego lako rađa i manipulatora šarenih laži, čak i laskavca – zbog stjecanja naklonosti. Sve u obrani važnosti svog lika i djela.
Buđenje toliko te uzdrma, koliko da te podsjeti na štetnost tih varki, da bi uočili prisutnost svijesti u trenutku i prepoznali, svjedočili strahu i podvojenosti. Osvještenjem toga, ulazimo u stanje biti nitko i ništa. Topimo Ego, transcendiramo iz nametnute forme u beskraj svjesnosti, gdje rješenja intuitivno, dolaze sama.
Budeći Izobilje ljubavi, Kozmička inteligencija postaje dio naše svijesti. Kako napuštamo duboku ego podvojenost, odvajamo se od vrpce strahova, postajemo ljubav, postajemo svoj kreator. Kad smo s Bogom, dosežemo povezanost s esencijom svog bića.
Bit nas samih je u harmoniji s Univerzumom, gdje podjele nema, gdje smo u stanju jednote. Tamo ne postoji moja svijest, već ona jedina, univerzalna. Um crta granice, a Ego ih brani. U neograničenom prostoru svijesti bivaš kad srce pustiš da zbori.
Nije lako skidanje ljušture stare. Kako li je moćno u toj životnoj borbi i lutanju, čuti: „Ne brini, sve je u redu“ – od nekog, kome vjeruješ?!
Ipak, najmoćnije je kad taj glas čuješ – u Sebi!
Milijana Danevska/Buđenje izobilja ljubavi
