Dolazite do spoznaje da svaki sat posvećen toj osobi znači gubljenje svog života i sebe. Sav taj trud odlazi u prošlost jer ništa nije urodilo plodom da bi se druga strana promijenila. Shvaćate da nikada tu niste ni mogli ništa. Samo ste napustili sebe. A koliki je samo oporavak bio potreban da biste se digli na svoje noge i oporavili od toga.
I sve je opet isto.
Povjerovali se, otvorili vrata ponovno i vratili se, tj. pustili da ta osoba ponovno uđe kroz vaša vrata u vaš prostor, život i srce. Ta ista osoba koja vas je više puta iznevjerila, povrijedila, ali ipak to je nekako bilo prije.
Sada je drugačije.
Sada stvarno razumije, stvarno se promijenila, stvarno vas više neće povrijediti i ovaj put je to to. Nekako osjećate da ste puno puta već sve objasnili i sada to mora biti shvaćeno sa te druge strane. I prvih par dana je sve u redu, iako možda sebe zavaravate i zatvarate oči na ono što i dalje nije u redu. Ali toliko želite da to uspije da ćete zažmiriti na one “sitne” pogreške. Nakon kojeg tjedna (ili par dana) stvari postaju opet čudne, opet se nešto događa.
Što se događa?
Događa se sve ono što se događalo i prije. Ne vidi vas se, ne čuje vas se, ignorira vas se šutnjom, prestaju lijepe poruke i pozivi. Od dizanja u nebesa, dolazite do toga da niste dovoljno vrijedni da vam se ni odgovori na poruku. Prestaje zainteresiranost za vas, sva obećanja padaju u vodu, svi dogovori se izmjenjuju i u jednom trenutku shvaćate da ste opet u krugu kažnjavanja i manipuliranja.
Prošli ste to već toliko puta, sada već prepoznajete neke elemente tog drugog ponašanja, uspijevate prepoznati da polako bivate opet uključeni u krug iz kojeg ste se toliko puta dizali i teško oporavljali.
Opet se suočavate sa tugom jer vam je iznova dodirnuta povreda koju ta osoba tako vješto zna dodirnuti i otvoriti…povreda napuštanja, povreda nedovoljne ljubavi, povreda od rastanka itd. Mnogo je tu varijanti povrede, ali činjenica je da vam ta tzv. ljubav zapravo donosi opet bol i samo bol. Koliko god htjeli vidjeti da ima puno toga dobroga ovdje za vas, na kraju shvatite da je sve to privid koji ste sami stvorili kako bi lakše ostali u tome. Svjesniji ste sada da to više nije za vas, čak da više ne osjećate ono što ste na početku osjećali.
Istrošilo se to sve, istrošila se vaša volja i ljubav da bude bolje. I hvala univerzumu da nemate više snage za ostajanje i trud u ovakvom odnosu. To je dobro mjesto, dobro za vas. No kreće sjeta, sjećanja, kako otići nakon svega, pustiti sve te mogućnosti, hoću li ikada više iskusiti takvu ljubav, toliko puno pitanja, strahova i sumnji. Sve je to na ovom mjestu normalan pun prolaska.
Najteže je možda priznati sebi da ovdje više nema ničega, da ne osjećate ono što ste nekada osjećali za tu osobu… čak da vas više njezine riječi ne dodiruju kao nekada, ne vjerujete joj više, ni taj ponovni krug vraćanja više vam ne budi toliko nadu te shvaćate da je sve to iluzija.
Postajete svjesni da vi ne možete prijeći preko svega i nastaviti dalje u tonu lažne ljubavi s druge strane. Netko tko vas povrijedi toliko puta, misli samo na sebe, iznova vam dodiruje povrede ne mareći za to, odlazi dolazi prema svojim potrebama, samo priča i obećaje ipak je teško toliko zanemariti sve te činjenice nakon što su vam se oči otvorile.
I da ostanete u tome čekajući onaj početak, u svom srcu shvaćate da nema smisla, shvaćate da je lakše proći kroz tugu, prazninu i samoću nego ostati u ispraznom odnosu lišenom vas i vaše cjelovitosti. U ovom odnosu postojala je samo ta druga osoba i njezine potrebe… samo ja, ja i ja… i kada ste mislili da je došlo malo vas,opet je to vraćanje bilo potaknuto zbog nečega što je trebala ta druga strana. Nekada je teško bilo čuti tu bolnu spoznaju, ali s ovog mjesta je lakše i manje boli jer ste puno toga već prošli i otpustili pa vidite realnije.
Svjesni da se godine ne mogu vratiti, sve te godine vašeg života ostaju nepovratno u prošlosti. To izaziva tugu, veliku tugu koju polako puštate. Dolazite do spoznaje da svaki sat posvećen toj osobi znači gubljenje svog života i sebe. Sav taj trud odlazi u prošlost jer ništa nije urodilo plodom da bi se druga strana promijenila. Shvaćate da nikada tu niste ni mogli ništa. Samo ste napustili sebe. A koliki je samo oporavak bio potreban da biste se digli na svoje noge i oporavili od toga.
Moguće je da oporavak još traje, još je tu posla pred vama, ali puno toga je već lakše,osjećate sebe, dišete punim plućima, manje se bojite, više volite sebe i svoje dane… i sada sve to odbaciti za jedan dan “ljubavi”… nema smisla.
Previsoka je cijena te ljubavi.
Previše vam je štete nanijela.
Predugo ste se oporavljali i vraćali sebe.
A povratak sebi znači da više volite sebe, poštujete svoje granice, ne dopuštate da vas netko ponižava i pravi budalom, svjesniji ste svojih osjećaja koji kažu da nešto ili netko nije za vas. To je sve povratak sebi koji ste gradili možda godinama. Ciglu po ciglu dok nije stvorena kuća,vaš unutarnji hram. I upravo na tom hramu su vrata koja dobro zatvorite za onog kome namjere nisu da vaš hram cvjeta, nego da propada.
Sjetite se svega ovoga kada ponovno čujete kucanje ♥️
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, konzultacije ili dogovor savjetovanja kontaktirajte me na:
Mob:091/935-6942
Mail:[email protected]
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com/
