Foto: pexels/pixabay

Lagano umireš kada živiš ono što ne želiš, kada se pomiriš da je to tako i da je dobro „kako je moglo biti“. Lagano umireš od ove laži.

atma.hr – 52




Kako se umire? Često vrlo lagano.

Kako se umre? Iznenada, kao završnica laganog, postepenog umiranja kojeg je čovjek uglavnom svjestan, ali u 70 posto slučajeva (slobodna procjena) nemoćan ili nevoljan da to riješi ili bar obrne u svoju korist.

Ti bi da budeš hrabar, a cijučeš kao miš iza ormara.

Bio bi slobodan, a vezan si lancem za kvadratnih 35 metara.

Bio bi ptica, a pas si. Žvakao bi ukusno jelo, a jedeš kruh natopljen u metalnom loncu.

Smijao bi se izgubljen u nepoznatim ulicama brzog grada, a plačeš u poznatom kutu, poznatog kupatila kod dvije pločice, loše fugirane, izgubljen u sebi.

Živio bi svjetlo, a tumaraš po mraku.

atma.hr – 52




Volio bi stranca, ovako ne voliš više ni poznatog čovjeka, poznatog disanja i poznatog srkanja juhe nad tanjurom s tri cvijeta crvene boje.

Popeo bi se na role, skakao s mosta, spakirao kufer, sjeo u prvi autobus za koji ne znaš kuda vozi, odvest će negdje, odrezao kosu, plesao na podiju među nepoznatim ljudima, ljubio se sa strancem, zaspao na klupi, prepustio se brzacima života, a plivaš “sigurno” u mirnoj, ustajaloj vodi.

Lagano umireš kada živiš ono što ne želiš, kada se pomiriš da je to tako i da je dobro „kako je moglo biti“.

Lagano umireš od ove laži.

Jovana Kešanski

banner za knjige prva pomoc za emocije