Što kada bi mogli vidjeti svoju budućnost u kojoj je nesumnjivo jasno da nikada nećemo susresti ljubav svog života? Mi svi želimo da se netko pojavi tijekom našeg najmračnijeg sata i spasi nas – ali što kada bi znali da se to nikada neće dogoditi? Morali bismo početi raditi sve drugačije! Ironična istina je da ste najatraktivniji kada ne brinete o tome koga privlačite. Kada živite svoj život s povjerenjem, slobodno i bez ograničenja, emitirate vrstu energije koju jednostavno nije moguće odglumiti. Vrstu energije koja je sposobna transformirati ne samo vaš život, već i život ljudi oko vas.
Nadate se da ćete susresti „onu pravu“ osobu ili barem nekog polu-pristojnog, s kim ćete provesti ostatak života. Ne živite u oblacima kao i neki drugi ljudi.
Ne vjerujete u srodne duše. Ali očekujete da ćete sresti nekoga tko vam se sviđa. Nekoga uz koga ćete se sklupčati na kraju dugog dana, tko će se brinuti o vama kada se razbolite i slušati vaše priče svaku večer nakon posla. Svi se tome nadamo. Ljudi smo.
Svi želimo pronaći ljubav – to nas pogađa stalno. A svi mi mrzimo to priznati. Ali ljubav je na čelu naših akcija, čak i kada nije na čelu naših umova.
To je razlog zbog kojeg ste kupili one nove traperice prošlog tjedna. To je razlog zbog kojeg ste otišli na roštilj na koji vam se nije išlo prošli vikend. To je razlog zbog kojeg se ponekad osjećate nesigurno i prestrašeno zbog svega što dolazi sljedeće. Ljubav je ono što inspirira većinu vaših najvećih promjena.
Dakle, ukoliko bi znali, s nesumnjivom sigurnošću, da nikada nećete ostvariti ljubav, kako bi živjeli svoj život na drugačiji način? Što bi mijenjali u svojoj dnevnoj rutini? Što je s vašim dugoročnim planovima?
Vaš prvi odgovor bi možda bio: “Ništa.” Na kraju krajeva, vi ste pametna osoba. Imate planove koji ne uključuju tuđi utjecaj. Ali razmislite još malo.
Jer ovdje se radi o onome što ne želimo priznati vezano za ljubav: to je štaka koju koristimo cijelo vrijeme – ideja da će jednog dana netko voljeti sve naše nedostatke i to je suptilni izgovor da ne radimo na njima.
Želimo da se netko pojavi tijekom našeg najmračnijeg sata i spasi nas, ali što kada bi znali da se to nikada neće dogoditi? Morali bismo početi raditi sve drugačije. Kada bi znali da ljubav nikad neće biti opcija za vas, što bi onda to moglo biti? Kako bi strukturirali ostatak svog života?
Bi li se više usredotočili na karijeru? Ili biste iskoristili vrijeme za ulaganje u sebe – otišli na odmor, putovali dalje, izvan vaše zone udobnosti? Kada biste znali da nikada više nećete osjetiti navalu romantike, gdje bi tražili uzbuđenje? Kako biste došli do toga da vam krv brže kola?
I što je s vašim drugim odnosima – bi li oni odjednom više dobili na težini? Biste li proveli više vremena sa svojom obitelji, bi li ih više cijenili kada bi znali da su oni ljudi koji će vas najviše voljeti na kraju vašeg života?
Što je s vašim prijateljstvima? Biste li ih više njegovali i više se brinuli za ljude koji vas vole platonski kada bi znali da vas nitko nikada neće romantično voljeti? Biste li se malo češće družili, podijelili malo više života?
Mogli bi živjeti na svim kontinentima. Mogli bi se vratiti u školu i završiti ono što vas je oduvijek zanimalo, bez brige o financijskom teretu duga koji bi mogao opteretiti nekog drugog. Ljubav nas koči na beskonačne suptilne načine koje možda ni ne shvaćamo. A garancija njenog odsustva, može biti samo krajnji osjećaj oslobođenja. Sklon sam vjerovati da bi odsustvo ljubavi većini nas promijenilo pravila igre. U početku bi nam to možda bilo poražavajuće, ali s vremenom mogli bi ostvariti krajnje oslobođenje. Kada bi se oslobodili straha da ćemo završiti sami, otvorile bi nam se beskrajne mogućnosti.
Jer da nismo tražili ljubav u našim životima, mi bi napokon shvatili da nam je dopušteno biti ljubav našeg života. Da možemo provesti naš život razvijajući se, izazivajući sebe, mazeći se i gradeći sebe da budemo veći, sposobniji ljudi no što smo se ikada nekad nadali da ćemo postati. Mogli bismo postati sve što smo tražili. Mogli bi izgraditi svoju srodnu dušu u sebi.
Ako postoji jedna stvar koju svi trebamo prestati raditi, to je čekati da se netko drugi pojavi i promijeni naše živote. Samo budite osoba koju čekate. Živite svoj život kao da ste ljubav svog života. Jer to je jedina stvar koju sa sigurnošću znate – kroz svaki trijumf, svaki neuspjeh, svaki strah i svaki uspjeh koji ćete ikada doživjeti dok ne umrete – vi ćete biti prisutni.
Vi ćete biti osoba koja će se pokazati kada primate nagrade. Vi ćete biti osoba koja drži vlastitu ruku kada ste slomljeni. Vi ćete biti osoba koja ustaje s poda svaki put kad se srušite, a ako te stvari nisu osobine koje treba voljeti, onda ne znam što jesu.
Moramo početi cijeniti sve što donosimo u naše živote. Jer ironična istina je da ste najatraktivniji kada ne brinete o tome koga privlačite. Kada živite svoj život s povjerenjem, slobodno i bez ograničenja, emitirate vrstu energije koju jednostavno nije moguće odglumiti. Vrstu energije koja je sposobna transformirati ne samo vaš život, već i život ljudi oko vas.
Zato prestanite tražiti „onu pravu“ osobu s kojom ćete provesti ostatak života. Budite ta osoba.
I neka svi ostali traže vas.
Pripremila – Suzana Dulčić za atma.hr
