Događa se da nakon iskustva izdaje, često doživljenog već u djetinjstvu u obiteljskim odnosima, nepovjerenje i strah od ponovne patnje budu takvi da nas potiču na skrivanje svoje ranjivosti od drugoga, sprječavajući nas u stvaranju intimnosti, stvarne i potpune, koja nas otkriva drugome. Često bijeg od intimnosti krije obrambenu strategiju, način da se ne pati, da se ne ponovi to bolno iskustvo iz prošlosti.
Ljudske odnose karakterizira određena složenost jer su mjesto gdje se projicira sve vezano za nas: naše nade, sjena prethodnih rana, naša iluzorna očekivanja i naše slabosti. Uspostaviti intiman odnos s drugom osobom nije nimalo lako.
Teško je razumjeti od čega se intimnost sastoji jer je prečesto ograničena na seksualnu sferu dok zapravo uključuje višedimenzionalnost svake osobe.
Težina prošlosti
Često ne razumijemo u potpunosti što intimnost predstavlja i završimo tako da izgradimo odnos u kojem se štitimo od svijeta, ali u kojem se nitko nije u stanju otvoriti drugome, jer graditi intiman odnos ne znači graditi oko dvoje ljudi neprobojan zid koji štiti njihovu privatnost, kao i mogućnost da se drugima pokažemo onakvima kakvi jesmo, s povjerenjem da će nas drugi dočekati u svoj našoj složenosti, bez osuđivanja ili povrjeđivanja.
No, događa se da nakon iskustva izdaje, često doživljenog već u djetinjstvu u obiteljskim odnosima, nepovjerenje i strah od ponovne patnje budu takvi da nas potiču na skrivanje svoje ranjivosti od drugoga, sprječavajući nas u stvaranju te intimnosti, stvarne i potpune, koja nas otkriva drugome. Često bijeg od intimnosti krije obrambenu strategiju, način da se ne pati, da se ne ponovi to bolno iskustvo iz prošlosti.
Prihvaćanje ranjivosti u paru za prevladavanje kriznih trenutaka
Prihvatiti drugoga podrazumijeva sposobnost poštivanja vlastite individualnosti, vlastite jedinstvenosti, izbjegavajući rizike koji bi mogli proizaći iz potpunog stapanja, gubitka ili rastvaranja jednoga u drugome.
Poštovanje i samospoznaja su uvjet za uspostavljanje intimnog, istinskog i uravnoteženog odnosa, koji omogućuje drugome da otkrije naš svijet i istovremeno nam omogućuje da živimo sa sviješću o malim krizama koje su prisutne ponekad u životu para, tijekom kojih se projekcije koje proizlaze iz prošlih rana često odražavaju u odnosu.
Neosuđivanje u intimnosti svakako uključuje i sposobnost prihvaćanja da drugi u odnos unosi cijelog sebe, uključujući i rane i projekcije jer su dio njegovog iskustva, uz svijest da od takve dinamike nitko nije siguran; zato je moguće da dok volimo drugoga, naše projekcije nesvjesno djeluju tako da ga čine nesretnim.
Uzmimo primjer: zamislimo da se bojimo visine jer smo u prošlosti imali loše (vrlo loše!) iskustvo na panoramskom kotaču, dok vam partner voli planine. Strah će obuzdati njegovu strast jer ćemo u tome vidjeti samo opasnost, a on će u tome vidjeti kočnicu za nešto zbog čega se osjeća dobro, ispunjeno.
Činjenica da se ova dinamika može dogoditi jer je ljudski osjećati strah i nepovjerenje, ali to ne znači da se drugi, u intimnosti odnosa, može zaštititi od ove projekcije i pomoći da shvatimo da se ovaj strah uglavnom odnosi na odraz naših rana, a ne na njega ili njegovu strast.
Samopoštovanje je ono što dopušta partnerima da se ne poistovjećuju s mogućom povredom drugoga i na isti način pomaže razumjeti što oni mogu osjećati dopuštajući vezi da ne zaglavi na točki neslaganja, dapače, pronalazeći način da se zajedno razvijaju.
Ovdje, uvijek pomaže ljubaznost i poštovanje, prema sebi i drugome, da se izađe izvan nekih granica koje je nametnula prošlost, a koje ne odgovaraju stvarnosti sadašnjosti. Par otkriva dimenziju intimne solidarnosti, ulazeći u dobar ciklus koji će učiniti par sve svjesnijim, suosjećajnijim i čvršćim.
Pokazati se ranjivim i poželjeti dobrodošlicu drugome u srce vlastitog svijeta s rizikom da budete povrijeđeni ili razočarani, da se osjećate neshvaćeno ili ismijano, čin je hrabrosti i povjerenja u drugoga, ali još više u sebe, jer promiče prihvaćanje mogućnosti.
Mogućnosti bez jamstva, bez saznanja što će budućnost donijeti i koja se po svojim karakteristikama temelji i na nadi izazvanoj osjećajima prema drugome i na nečijoj sposobnosti da zna kako upravljati trenutkom kriza ili mogućeg razočarenja.
Intimnost stoga predstavlja višedimenzionalni prostor izgrađen na povjerenju, poštovanju, reciprocitetu, zajedništvu, solidarnosti, lišen osuda i očekivanja, usidren u sadašnjosti u kojoj se pokazujemo drugome. Upravo iz tog jedinstva složenih iskustava, prihvaćenih s ljubavlju i suosjećanjem, može se roditi par, jedinstvo dviju duša koje su različite i ujedinjene u isto vrijeme.
“Ljudi misle da je intimnost seks. Ali intimnost je stvar istine. Kada shvatiš da nekome možeš reći svoju istinu, kada mu se možeš pokazati, kada stojiš pred osobom i njen odgovor je – “Sa mnom si siguran/na” – to je intimnost.” – T.J. Reid
Sandra Saporito
eticamente.net/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
