Mnogi ljudi mjere svoju osobnu vrijednost na temelju toga koliko novca zarađuju ili kakav automobil voze, što oblače, koliku kuću imaju i da je njihov travnjak zeleniji i ljepši od susjedovog.
Istraživanja pokazuju da kada se jednom uspiju osigurati osnovne fizičke potrebe (hrana, krov nad glavom itd.), korelacija između sreće i materijalnog uspjeha brzo postaje nula.
Naravno ako nemaš što jesti i živiš na ulici bez krova nad glavom, dodatnih deset tisuća eura sigurno će utjecati na tvoju sreću. Ali ako živiš prosječno u razvijenoj zemlji, dodatnih deset tisuća eura godišnje neće znatno utjecati na išta, pogotovo ako se ubijaš od posla, vikendima i sl.
Također postoji i nedavno istraživanje koje pokazuje kako su tetraplegičari sretniji od dobitnika lutrije. Kako je to moguće? Što nam to govori o vezi između vanjskog svijeta u unutarnjeg stanja kao što su zadovoljstvo ili sreća?
Materijalnom uspjehu se često daje prednost nad drugim vrijednostima kao što su poštenje, nenasilje i samilost. Kada ljudi vrednuju sebe ne po svom ponašanju, već prema statusnom simbolu koji su uspjeli postići, tada oni nisu samo plitki, već vrlo vjerojatno i iskorištavaju druge kako bi dostigli željeni materijalni status.
“Sve o čemu takva osoba brine jest što će njezina djeca misliti o njoj, što će misliti susjedi, što će misliti bračni partner. Razmišlja o tome kako je trebao postati slavna osoba. Naše društvo i kultura to danonoćno ulijevaju u naše glave. Uspješni ljudi! Što su uspjeli? Uspjeli su od sebe napraviti magarce jer su svu svoju energiju potrošili na dobivanje nečeg bezvrijednog. Uplašeni su i zbunjeni, marionete, poput svih.
Pogledajte kako se kočopere na pozornici. Pogledajte kako se uzrujaju ako im je košulja umrljana. To vi nazivate uspjehom? Pogledajte kako se boje da možda neće biti ponovo izabrani. To je uspjeh? Njima se upravlja, manipulira. To su nesretni, jadni ljudi. Oni ne uživaju u životu. Vječno su napeti i tjeskobni. Može li se to nazvati čovjekom? Ali, znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: oni su se poistovjetili s nekom etiketom. Oni su „ja“ poistovjetili sa svojim novcem ili poslom ili zanimanjem. I tu su pogriješili.
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima pripada svo blago ovog svijeta sve dok ih društvo i kultura ne ukaljaju i zagade svojom glupošću. Da biste ostvarili sreću, ne morate činiti ništa jer se sreća ne može steći. Mi ju već posjedujemo. Kako možete steći nešto što već imate? Onda, zašto ju ne doživljavate? Zato jer morate nešto odbaciti. Morate odbaciti iluzije. Ne morate ništa dodati da biste bili sretni, vi morate nešto odbaciti. Život je lagan, život je divan. Težak je samo za vaše iluzije, ambicije, vašu pohlepu, vaše žudnje.”, kaže mudri Anthony de Mello.
Ne možemo zapravo postati sretni izvanjskim stvariima i uopće mjeriti uspjeh materijalnim stvarima je samo po sebi – neuspjeh.
Napisao: Dario Duišin Džunić
Instagram: darioduisindzunic
Facebook: https://www.facebook.com/dharma3d
