Naučila sam stati na svoju stranu, zavoljeti svoje biće, biti prisutna sada i ovdje, ulaziti u svoje strahove koliko god bilo teško. Ostati, a ne pobjeći od sebe kada se svaki dio mene raspadao na stotine dijelova.
Naučila sam u danu pasti 10 puta te 11 puta ustati, sačuvati vedrinu unutarnjeg djeteta i nadu da je ipak moguće proći najteža razdoblja.
Naučila sam da će suze i tuga proći, ali da su one zapravo prijateljice na tom putu prolaska kroz boli. One nas čuvaju, bez njih bi se duboko razboljela, a kroz njih sam puštala sve što je moralo izaći.
Naučila sam da bez ljutnje ne možeš postaviti zdrave granice i osvijestiti svoju vrijednost i samopoštovanje. Ljutnja je drugi osjećaj koji nas štiti i izvlači iz svega što nam čini loše.
Naučila sam da ljubav nije bol, ružne riječi, čekanje, ostavljanje i razne psihološke igre, već da je to osjećaj i energija koju sam prvo morala sebi dati da bi ju mogla primiti i davati na zdrav način.
Naučila sam da uvijek postoji sutra, ali da je bitno do sutra proći kroz danas i vjerovati da se sve događa s razlogom. Zato što se i događa sa razlogom koji tek sa odmakom možemo vidjeti.
Naučila sam paziti na sebe i svoje srce jer to nitko drugi neće, to je moj zadatak.
Ono je moje i dano mi je da me vodi u ovom životu.
Naučila sam da stajanjem i promatranjem (budnom prisutnošću) ponekad postižem više nego sa svom borbom, žurbom i kontrolom.
Kontrolom koja zapravo i ne postoji. Sve je to iluzija stvorena u našem umu.
Prepustiti se i tiho djelovati ponekad je najveći dar koji možete pokloniti sebe i svijetu oko sebe.
Naučila sam da me nijedna osoba neće usrećiti i da ni ne mora. To je ono što moram sama sebi ponavljati svaki dan.
Naučila sam oprostiti mnogima koji su me povrijedili, ali i oprostiti sebi za sve koje sam ja povrijedila.
Widget not in any sidebars
Naučila sam da je patnja izbor, čak i kada nam se čini potpuno suprotno. Uvijek imamo izbor, samo ga nismo uvijek svjesni.
Naučila sam reći “ne” i zaštititi sebe te otići i više puta od svega što me guši. Skupiti snage, okrenuti se i reći “Ovo više nije za mene.”
Naučila sam da ću preživjeti samoću u tihim noćima i ranim jutrima. Neću umrijeti ako ostanem sama, u tišini svog daha.
Za sve ovo je potrebna hrabrost, ali sada znam da je ta hrabrost prisutna u svakome od nas, samo ju je ponekad potrebno potaknuti i krenuti u tom smjeru…korak po korak.
To je ono što vam od srca želim ❤❤
Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt edukacije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
