Pozitivan stav, baš poput bilo koje dijete kojom želimo skinuti suvišne kilograme, nije uvijek lako održiv. Moje zlatno pravilo po kojem svaki dan nastojim živjeti je: „Pozitivan stav prema svemu što mi se dogodi.“

atma.hr – 78




Iz padova se trudim izvući neku pouku i uvijek sama sebi ponavljam onu staru izreku „Svako zlo za neko dobro“ iako u tom trenutku nikakvo dobro nije na mom obzoru, nema ga ni u tragovima.

No, ima dana kada bih taj svoj pozitivan stav prema svemu i svačemu najradije šutnula nogom u njegovu imaginarnu pozitivnu stražnjicu, zavukla se u udoban krevet i samo se prepustila trenutnim, nimalo pozitivnim osjećajima. Ponekad mi stvarno treba da žalim samu sebe, ljutim se i na kraju utonem u san u suzama. Ponekad mi treba poneka suza ili cijeli potok da mi pročisti dušu i tijelo. Ponekad mi treba cijeli taj proces kako bih se već slijedeće jutro mogla probuditi s „punim baterijama“ i nastaviti slijediti svoje zlatno pravilo.

Opet, s druge strane, ima dana kada se ujutro probudim s dozom pesimizma, ali nije mi ni na kraju pameti da se prepustim tom lošem osjećaju za koji sigurno znam da će mi pokvariti cijeli dan ako mu dozvolim. Tada jednostavno prebacim „sklopku“ u svojoj glavi na pozitivan stav. Ustanem i jednostavno se počnem baviti stvarima koje me vesele i kojima ću drugima uljepšati dan.

atma.hr – 39

Da, ima svakakvih dana i nije kraj svijeta ako ponekad na kratko skrenemo s puta. Najbitnije se što prije vratiti na njega, a povremena skretanja prihvatiti kao nešto najnormalnije jer to i jesu.

Da se vratim na prvu rečenicu i usporedbu pozitivnog stava s držanjem dijete. Vjerujem da se mnogima kao i meni dogodilo da nakon dan, dva ili tri skrenemo s puta i pojedemo nešto zabranjeno. Moja je slabost čokolada i svi njezini rođaci :-). Ok, pojeli smo nešto što nije na popisu namirnica naše dijete, znali smo da ne smijemo, ali tako nam je prijalo.  I što sad?

Naša savjest je došla naplatiti naš mali grijeh istog trena, sasvim uobičajeno i normalno za jednu savjest. Ali kako nastaviti dalje s našom dijetom kad smo u trenutku slabosti pokleknuli? Ima li nastavak dijete uopće smisla? Naravno da ima! To nije razlog da ne nastavimo s dijetom i počnemo trpati u sebe sve i svašta pod izlikom da je dijeta ionako upropaštena. Nije upropaštena, jedna čokolada (u mom slučaju:“Koja čokolada?? J“), ništa nije promijenila. Nastavljam dalje jer se ništa strašno nije dogodilo, ne pridajem tom „incidentu“ previše pažnje, sve je to život.

atma.hr – 39

Isto je sa pozitivnošću. Jednostavno nije moguće ni zdravo forsirati pozitivnost na silu. Ponekad trebamo dopustiti suzama da teku, glasu da vikne. Ponekad se trebamo prepustiti svojim osjećajima i osloboditi negativnosti, „napuniti baterije“,  jer ako to sami sebi ne dopustimo mali mirni potočić negativnosti u nama mogao bi se pretvoriti u opasnu nabujalu rijeku. Danas možda nije naš dan, ali već  sutra novi je dan…

Onako iz srca, iskreno… (K.B.Š)

https://onakoizsrcaiskrenoblog.wordpress.com
https://www.instagram.com/onako_iz_srca_iskreno/
https://www.facebook.com/onakoizsrca.iskreno.5

67 STVORITE NOVO JA

banner za knjige stvorite novo ja

5 KOMENTARA

  1. apsolutno točno! mi nismo roboti (za sada), koji su programirani na pozitivu i samo na pozitivu! ako sam malkice opsovala u autu i rekla svakome učesniku saobraćaja što zaista i najiskrenije mislim o njegovoj vožnji, i o onome tko mu je dao vozačku dozvolu i pritom se sjetila i njegove mame i tate i strica i sve uže i šire familije, pa to ne znači da nisam dobar čovjek, jel tako ?! 🙂